- Mama...vani je dan!
- mhmm
- Ja sam se prije tebe probudio! Ajde! Idemo raditi!
Otvorim oči...moj mali miš budan...Idemo...idemo...petak je!...Kako to vrijeme leti...list zelen...sad je žut
Prolazi sve
Prolazi sve, list zelen sad je žut',
al' naša ljubav, zar ne,
nikada neće proć'
prolazi sve, sve osim sjećanja,
jer vrijeme mijenja naš svijet,
nama tako drag.
Za me si lijepa još,
k'o u dane prvih susreta
u tvojim očima
plamti isti žar.
Prolazi sve, sva ljeta zime sve,
al' naša ljubav, zar ne,
nikada neće proć'.
Na putu do vrtića...puno lišća...razbacivali smo ga nogama...prekrasno lišće: zlatno, crveno, smeđe...moj sin je pjevao neku pjesmicu o pužu...žurilo mu se...da dođe prije svojih prijatelja...Pred vrtićem još uvijek stoji tikva..."Naša je veća", kaže moj sin. Na stepenicama nas prestrašio jedan mali spider-man s mačem, držao je baku za ruku...i njemu se žurilo...
U vrtiću brzo skidanje i preobuvanje u papučice...u brzini dobih jednu malu slatku pusu...i ode...
Igra je počela!
...a tata nam je sinoć kasno došao, a jutros rano otišao...
Nogometalo se jučer!...Kroz san sam čula: dao sam gol...možda sam sanjala...vrlo važno
...Sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet...
...ALI...ja nisam muško i ne volim nogomet...Jednom sam se prisilila gledati...ali onda sam skužila da gledam negdje kroz ekran ili po strani, a misli su mi bile negdje drugdje...Na početku su zanimljive boje dresova...pa ako je neki zgodan...onda isto može bit zanimljivo...ako se malo zakače...ali inače...SVE, samo da ne moram gledati nogomet! uhhh
...ma to je nešto u krvi, ili hormoni...s tim se rodiš...
Nikad neću zaboraviti kad je moj sin sanjao (nakon što ga je tata prvi put vodio na utakmicu): plješće u snu i viče: bravooo...A jučer se moj mali nogometaš vratio uplakan...da bi on htio visoko pucati loptu...O ljudi čuda!
Lako da danas nije opet utakmica na tv-u...Mislim da bi danas mogla malo do grada...ma bilo gdje...