Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/verona

Marketing

Uoči blagdana Svih svetih



...jedna svijeća za didu, jedna svijeća za tetu, jedna svijeća za baku...jedna svijeća za moju najdražu...za mamu...
...ostao mi je u sjećanju onaj sretni dan kad smo za stolom sjedili svi skupa...falite mi do boli...
...u mislima vas grlim i ljubim...vjerujem da ste našli svoj mir i da ćemo jednom opet biti skupa...




Molitva na putu

Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja.

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise.

Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi.

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.



Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svijetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim
pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Antun Branko Šimić


Ja Bogu povjerih svoj štap



Ja Bogu povjerih svoj štap
I ne gatam ni o čem svom,
On Sam neka bira trag
Kako me dovesti u svoj dom.

A gdje je taj dom - svima sakriveno;
daleko li on, - zatajeno;
Što u njem ostavih - zaboravljeno,
al opet bit će otkriveno,

Kada, od čara zemnih izliječen,
Tu ću se vratiti licem,
Gdje - srce zna -bit ću primljen
Na doček mi spremnim Ocem.

Vjačeslav Ivanov Ivanović


Nemoguće bi bilo podnijeti život sa svim varkama, nesporazumima i zabludama, da čovjeku nije dana misao o Bogu duše naše, koji je utočište, istinito, pravedno i čisto.



Slava ti, Bože, za muku dana i mir noći, za kratki život i veliku zagonetku smrti, neka su blagoslovljene odluke tvoje po kojima dolazimo na svijet i odlazimo s njega. Ogromni su i neshvatljivi planovi tvoji. Ali teško je biti čovjek, Gospode.



Sad uviđem: gubiti je strašno samo tako dugo dok se ne izgubi sve, jer gubiti malo donosi žalost i suze; i dok god možemo na preostalom mjeriti veličinu izgubljenog, teško nam je, ali kad jednom izgubimo sve, onda osjetimo lakoću za koju nema imena, jer to je lakoća prevelikog bola. - Lagan sam, lagan da poletim!
Sve izgubljeno je u mojoj svijesti, samo bez težine i gorkosti zemaljskih stvari; ja imam opet sve što izgubih, preobraženo i uljepšano - u sjećanju. I još: ja imam veliku slobodu onog koji ništa nema i mir onog koji je prežalio i konačno se rastao.

Ivo Andrić


Rastanak



Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje,
Svejedno.

I na klisurama orlovi te prate
i u vodama i među zvijezdama.

Ne mogu rastaviti oči,
izvori koji istom moru gledaju.

Nema rastanka
Nema smrti.

Ako osluškujem vjetar
čujem tvoj glas.

Ako u smrt gledam
čujem tvoju pjesmu.

Jure Kaštelan


Krug

Tamo gdje ugledaš svijet,
tamo ćeš vidjeti i smrt.
Ma gdje bio na zemlji
tamo ćeš tražiti put.



Nebesko žito

Misao mi u snu sine,
zašumi ko nebesko žito.
nas ne može rastaviti smrt,
nas može rastaviti samo život.

Enes Kišević




Post je objavljen 31.10.2005. u 13:13 sati.