Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/b3

Marketing

Ksenofobi undermenschi

(Da, znam da je u naslovu dvostruka množina. Pa što? Vi nikad niste rekli "Bitlsi"?)

Moja osnovnoškolska profesorica iz biologije nam je jednom objasnila kako su nastali hibridi. Kao što vjerojatno svi znate, a ja ću, za svaki slučaj, ponoviti, biljke na stabljici imaju i muške i ženske spolne organe. Kad dođe sezona oplođivanja, kukci ili vjetar prenose pelud s jedne na drugu biljku i tako miješaju njihove gene. Ako slučajno dođe do oplodnje peludom s vlastite biljke, ta se pojava zove samooprašivanje i u tom slučaju biljka-potomak neće baš biti reprezentativan primjerak svoje vrste: bit će kržljava.

Hibridi su nastali tako što je neki znanstvenik u svom stakleniku uzgajao kukuruz koji nije imao kontakta s kukcima, nego ga je on, uz pomoć spužve ili vate "samooprašivao". Naravno, svaka generacija bila je sve kržljavija i slabija, sve dok jednog dana nije zaključio da je dosta i ukrstio dvije kržljave biljke koje su bile proizvod samooprašivanja kroz nekoliko pokoljenja. Rezultat je bio, da citiram profesoricu, "divna, bogata biljka s velikim listovima i velikim plodom".

Kod ljudi je ovo još istaknutije; znanstvena je činjenica da je velika vjerojatnost da će potomak dvoje rođaka biti defektan. Isto tako, svatko tko malo gleda oko sebe vjerojatno je primijetio da ljudi koji žive u izoliranim zabitima izgledaju malo drugačije od stanovnika područja kroz koja su prolazile migracije ili, još izrazitije, stanovnika gradova. Dalje, ne jednom sam čuo tvrdnju da su Hrvatice među ljepšim ženama u Evropi, dok se među ružnijima spominju, na primjer, Engleskinje, i čak i ako pokušamo isključiti lokalpatriotizam, može se reći da po fizičkoj razvijenosti Hrvati svakako nisu loši u usporedbi s ostalim stanovnicima kontinenta.

Svim štovateljima superiornosti i teorije božanskog porijekla Hrvata da odmah izlijem kantu hladne vode na glavu: ako su Hrvati doista ljepši i fizički razvijeniji od ostalih, to je samo zato jer nas je tokom zadnjih hiljadu godina jebao tko god je stigao. Tako danas sa sigurnošću možemo reći da svaki Hrvat, uz originalna krvna zrnca, ima i keltske, latinske, mađarske, mongolske, turske, francuske, njemačke, austrijske, mađarske i srpske komponente, dok u mnogima sigurno ima i još koječega drugug.

S druge strane, Engleze su zadnji put pregazili 1066. godine i odonda se razvijaju križajući se međusobno, bez prevelikog ulaska tuđih gena u njihov genetski rezervoar.

Ako malo pogledate oko sebe, shvatit ćete da su najljepši ljudi upravo "mješanci". Kao što je rekao jedan od mojih bivših šefova, jedna od najljepših amerikanki, Whitney Houston (čovjek je malo starija generacija, pa mu nije pala na pamet Halle Berry), sasvim vidjlivo nije čista crnkinja; miješanje rasa proizvelo je nove dimenzije ljepote i, rekao je, zamislite kad se u sve to ubaci i kineska krv!

(Da ne bi netko pogrešno shvatio, fizička ljepota ne mora nužno biti ideal kojemu treba težiti; ali činjenica je da ona dosta govori i o fizičkom zdravlju osobe. Neka istraživanja su pokazala da su mjere ženskog lica povezane s lakoćom ili težinom trudnoće i poroda, dakle i s podobnošću za produženje vrste; naravno, muški mozak programiran milenijima evolucije odmah te signale prevodi u "ljepotu". Nešto slično vjerojatno vrijedi i za muško lice, samo što se tim problemom malo tko bavi.)

Iz svega ovoga proizlazi da genetsko miješanje može donijeti samo korist cijeloj ljudskoj vrsti; prije tko zna koliko milijuna godina, kad su se reproduktivni organi živog svijeta podijelili na muške i ženske, došlo je do velike "revolucije u evoluciji" jer je to omogućilo dodatno miješanje gena i dodatno povećanje različitosti među primjercima jedne vrste što je, dalje, omogućilo pronalaženje novih puteva za poboljšanje i napredovanje. I zato se možemo samo zapitati: odakle potječe ksenofobija i koja je njezina evolucijska uloga u svemu tome?

U dominantno patrijarhalnom društvu stranci općenito nisu dobrodošli. Međutim, njihove žene jesu - što je drugo muški nagon za oplođivanjem što većeg broja ženki (iako su nedavno otkrili da postoji nešto što se zove "monogamni gen" koji posjeduje određen postotak čovječanstva) nego potreba da se genetski materijal što više proširi i izmiješa? Kod žena je, s druge strane, ponekad prisutna želja za egzotičnim, za nečim drugačijim (odatle romantični latinski ljubavnik), što se može protumačiti kao želja da se vlastiti genetski materijal pomiješa sa što različitijim genima kako bi se proizveo što kvalitetniji potomak.

U društvu koje se iz patrijarhalnog polako razvija u ravnopravno, ksenofobija predstavlja atavizam. Može se reći da je nekada imala svoju svrhu: u prošlosti, tuđe pleme koje bi došlo na susjedni pašnjak predstavljalo je prijetnju. Zato mu je trebalo pobiti muškarce (i preoteti žene) jer bi u suprotnom vlastito pleme moglo trpjeti. Danas, kad se društvo transformiralo iz skupa plemenskih zajednica u zajednicu pojedinaca koji onda unutar tog društva, više ili manje neovisno o porijeklu, sklapaju interesne zajednice, ksenofobija, s genetskog stanovišta, predstavlja slijepu ulicu i kočnicu razvoju ljudske rase, a ksenofobi svih oblika faktor koji može samo štetiti vrsti kao cjelini. Zato je u interesu homo sapiensa da se svojih ksenofoba riješi na bilo koji dostupan način.

Cinici bi rekli: Hitler je imao dobre ideje, samo što je malo pobrkao kriterije.

Jedina točka optužnice po kojoj naslov "Ksenofobi undermenschi" ne funkcionira je to što je prilično izvjesno da se ksenofobija ne prenosi genetski, nego odgojem. To donekle omogućuje da se problem ne riješi odstrelom, nego na neki drugi način. Pogotovo zato jer je ljudski um tako izgrađen da u svakom pojedincu, pa i onom najtolerantnijem, u nekom kutku čuči strah od nepoznatog. Ipak, postoje ljudi koji su toga svjesni i bore se protiv toga, a postoje i oni koji to nisu, što bi već moglo imati svoj korijen u genima. No, to tek treba istražiti.


Post je objavljen 30.10.2005. u 11:38 sati.