Pregled posta

mala djeca mala briga

VELIKA DJECA VELIKA BRIGA



...pričamo mi tako na poslu, kolegice (majke), kako tek sad, kad imamo svoju djecu razumijemo svoje roditelje...njihove postupke...
Tako to ide u životu... I nikad dosta brige kad su djeca u pitanju...oko prehrane, odgoja...
Ponekad mi se čini da dramim, ali onda kad se tako nađemo mi majke i počnemo o svojoj djeci...priči nikad kraja...malo se izjadamo, malo si razmjenimo savjete, iskustva, pa onda prepričavamo njihove nestašluke, zgode i nezgode...

Pitam ja svog sina neki dan kako je bilo u vrtiću, a on kaže:
- Mama, Deni je tukao onog dobrog dečka?
Ja ga pitam:
- Kojeg?
A on odgovara:
-Ovog - i pokazuje na sebe....

Ma sladak je, a nekad tvrdoglav i nemoguć...

Ovaj tjedan ga dida čuva popodne...mamu je zadesilo cijeli tjedan radit popodne, tata na službenom putu...i baš si falimo jedni drugima.

I kolegica priča kako njezinu djevojčicu čuva baka ovaj tjedan...i kako ju je baka nešto naljutila, pa je bila tužna. Pa priča sve to svojoj mami uveče:
- I najdraža moja majčice, ja sam ti onda otišla u sobu i uzela onu sliku gdje smo se tata, ti i ja slikali u Gardalandu i mi smo bili skupa u mislima...

Ma što sve ta djeca neće reći...kako nekad iznenade...

Tako se moj muž iznenadio, kad je pokušao objasniti sinu zašto nije doma...pa mu je rekao (izmislio) da mu se kombi pokvario. A djete se zabrinulo:
- A jel imaš šarafe i plješta? A jel imaš benzina?

Ma kakvi, ne možeš ih prevariti, nadmudriti...pametne su to glavice...i treba znati s njima. A šta nas još čeka...koliko će strpljenja još trebati?

Kaže moj sin neki dan:
- Mama ja ću si kad narastem kupiti motor, onaj veliki, pravi! Ducati - crveni!

...a mama bez komentara...bit će da su mu dida ili tata napunili glavu.

Djeca rastu, ma dok se okreneš vidiš da to više nije ona bebica...beba...nego dečko...i ima prijatelje, najbolje...i cure, i to ne jednu, više njih...Kako samo gleda cure, kako se okreće za njima, kako se srami...kako se sjeti i spominje one koje zbilja voli...

Dječije je srce iskreno i otvoreno...

Jednom je moj sin jednoj starijoj susjedi u liftu rekao:
- A tebi fale neki zubi!
Žena se nasmijala od srca, a ja nisam znala kud pogledati od srama...

U kakve nas sve nezgodne situacije ne dovedu...a opet, ne možeš im zamjeriti...

Ovo ljeto smo jedan dan šetali i prolazimo pored pekare u našoj ulici i kako je bio otvoren prozor viče moj trogodišnjak curi koja prodaje:
- Nemam ti sad para! Sutra ću ti doć!

Kako smo osjetljivi na djecu. Teško mi je vidjeti, čuti, ma i pomisliti neke stvari kad su djeca u pitanju...

Jedino što znam je...moliti puno! Eto, bili problemi veliki ili mali, ili kako nam ih život donese, zbilja se uzdam u Boga! Kako mi je srcu drago kada se moj sin prekriži...Jednom je došao do malog kipa Majke Božje u našoj sobi, pomilovao ga i rekao:
- Draga naša Majka Božja.