Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/b3

Marketing

Best off (4)

Evo i posljednje epizode našeg malog znanstvenofantastičnog druženja u kojoj ću napokon obraditi i neke hrvatske autore.

Predrag Raos: "Null Effort", "Brodolom kod Thule", "Mnogo vike nizašto"
Na ovom popisu je najprije trebao biti samo "Null Effort", ali sam naknadno zaključio da ni druga dva nisu toliko loši da bi ih se samo tako izbacilo. No, "Null Effort" je jedini za koji se može reći da je cjelovit, kompaktan, snažan roman. Dok je osamstostranični "Brodolom" svakako ono što bi neki nazvali "kapitalnim djelom", problem je u tome što se prvih 400 stranica sastoji od zbirke eseja ubačenih u usta glavnih likova i nešto radnje da popuni rupe, dok je druga polovica jedna jedina impresivna kontinuirana akcija. You have been warmed.
"Mnogo vike nizašto" je, s druge strane, zbirka viceva. Recimo. Riječ je o relativno kratkom romanu koji je zabavan i lako se čita, ali nipošto nije plitak - hrvatska moderna književnost u svom najboljem izdanju - u kojemu polovicu poglavlja čini radnja, a polovicu "isječci iz novina", "intervjui", "novinske analize" gdje do izražaja dolazi Raosov cinizam koji će postati javno poznat tek u devedesetima.
Ako u MVN "dolazi do izražaja, u "Null Effortu" se taj cinizam pretvara u orgiju iživljavanja nad likovima koji upadaju iz jedne nevolje u drugu i ništa im nije jasno osim da su velike sile na djelu. Riječ je o "svemirskom SF-u" (umalo sam napisao space-operi, a onda sam zaključio da možda to ipak nije to, iako možda ima dosta elemenata, no, neka to ostane za daljnju diskusiju) u kojemu se vodi besmisleni rat iz razloga koje su vjerojatno svi zaboravili. Da sam čitao "Tanku crvenu liniju", a ne samo gledao film, možda bih ih išao uspoređivati, ali nisam, pa je bolje da šutim. Uglavnom, nadam se da ste shvatili što sam htio reći.

Frank Herbert: "Dina"
Ovo je još jedan od romana iz serije "muka ti je dok čitaš, ali ima dobar aftertaste". Doduše, ovdje je taj aftertaste bio tako jak da se javljao prilikom svakog odlaganja knjige, ono, čitam, čitam i strašno je naporno, ništa mi nije jasno, ali čim je zatvorim i odem raditi nešto drugo, počne me hvatati maestralna atmosfera i psihološka isprepletenost likova koje je Herbert stvorio.
Iskreno, nemam pojma koliko je ovo dobra književnost. Čitao sam dosta davno, kad nisam puno pažnje poklanjao takvim stvarima; psihologije ima, stil je svakako originalan, ali možda bi bilo najbolje ljubiteljima Krleže preporučiti oprez pri rukovanju. Svakako mislim da bi trebali pokušati i vidjeti kako im ide, vjerojatno će se nekima svidjeti, a nekima ne. No, ovo nije bez veze jedan od SF klasika.

Phillip K. Dick: "Do Androids Dream of Electric Sheep"
Pročitao sam samo nekoliko Dickovih romana tako da ne mogu reći je li ovaj atipičan ili mi se to samo čini. No, pitanje je bi li postao tako poznat da o njemu nije snimljen jedan od najboljih SF filmova svih vremena. Za razliku od "Ubika" i "Tecite, suze moje, reče policajac", nit pripovijedanja prilično često zastranjuje i čini se da "Androidi" nisu toliko dorađeni kao ova dva. Naravno, poznavaoci Dicka će znati o čemu je riječ, a možda će znati i navesti supstance pod čijim je utjecajem autor bio prilikom pisanja pojedinih romana, no, krajnji rezultat je takav kakav jest.
Ne, ovaj roman nije na ovoj listi zbog "Blade Runnera". Štoviše, film i roman su toliko različiti da se može reći da Ridley Scott pokazao kako treba snimati filmove bazirane na literarnim predlošcima: zajebi predložak i drži se zakonitosti medija u kojem radiš. Ne bih se uopće iznenadio da mi netko kaže da redatelj uopće nije pročitao roman; okej, vjerojatno jest, ali snimio je film kao da nije. Pa je svejedno ispalo remekdjelo.
A sad dosta o filmu. Ovaj roman je na listi zbog - zadnje dvije stranice. Vjerojatno je stvar u čisto subjektivnom doživljaju, ali Dick općenito me ne fascinira previše, pa tako nije ni ovdje. No, iz nekog razloga su me zadnje dvije stranice odvalile. Ovo je jedan od rijetkih romana nakon čijeg zatvaranja sam se osjećao kao pogođen maljem; nije da je riječ o nekoj posebnoj poruci, možda je jednostavno stvar u tome da sam tada bio u (kasnom) pubertetu i da sam taman počeo otkrivati čudesni svijet psihologije likova.
Ali pretpostavljam da je ovakva preporuka nešto što će svatko morati razmotriti sam za sebe. Ja ne mogu ponuditi ništa objektivnije.

Ivan Gavran: Sablja
Na žalost, "Sablja" je na momente prilično loš roman. Dijalozi su drveni i fabula ima puno tumora koje bi trebalo odstraniti. Ono što ga izvlači su likovi koji su onakvi kakvi trebaju biti: ljudski i slojeviti, kao i srednji, neesefični dio, koji mi se čini najbolje napisan.
I, ljudi moji, zračne bitke... Članovi komisije za dodjelu SFERE će sigurno reći kako su stvari iz prethodnog odlomka bile presudne za dodjelu nagrade za 2003. godinu "Sablji", ali mislim da to slobodno možete zanemariti; i da ih nije bilo, upravo su opisi zračnih borbi ono što je uzdiglo ovaj roman na pijedestal najboljeg hrvatskog (hrvatsko-bosanskog?) SF romana u zadnjih 15 godina, dakle nakon Raosa. Jebo psihologiju, jebo fabulu, jebo sve, mogu reći da su dogfights koje Ivan opisuje nešto najfascinantnije što sam u životu čitao. A, istovremeno, neke od njih sam preskočio zato jer je stvar bila toliko napeta da sam htio što prije vidjeti što će se dogoditi, a onda sam im se kasnije vratio. Onaj tko voli dobar SF i ne smetaju mu povremene početničke greške - za koje je ionako odgovoran urednik - u ovome će uživati. Onaj tko voli dobru književnost na nekim će se dijelovima iznervirati, ali će sigurno pronaći i dijelove za sebe. Još jednom, "Sablja" ima dosta loših strana, ali dobre pretežu nad njima nekoliko puta.

Evo, to je to. Naveo sam 17 romana i skoro cijelog Asimova (više od 10 romana) tako da mislim da sam ispunio najavljenu kvotu. Sad mi padaju na pamet razna druga djela koja bi možda bilo dobro spomenuti, ali ako je ovo bio Best 20, onda neka tako i ostane (na primjer, Asimovljev "Bogovi lično" koji je, kako kažu, bio njegov odgovor na primjedbe da "ne zna pisati ozbiljne stvari; roman jest bio ozbiljan i dobar, ali na mene osobno Zadužbine i ostali su ostavili puno jači utisak). Hvala što ste čitali i vidimo se uskoro.

A ako mislite da imate nešto za dodati, slobodno navratite u SFeru pa to možemo raspraviti i uživo.


Post je objavljen 26.10.2005. u 09:22 sati.