Pregled posta

36. Buddy Christ

Probudilo me oštro bockanje u rebra. Polagano sam otvorio oči…
Otkrio sam da ležim na podu sa licem u pijesku. Okus u ustima potvrdio je da je to bio pijesak.
Oštro bockanje se nastavilo. Ugledao sam babicu u prnjama kako me bode štapom.
Dok sam se polagano podignuo, bakica je svom magarcu kojeg je držala za uzde rekla nešto na nerazumljivom jeziku. Srećom ja razumijem većinu svjetskih jezika pa sam prepoznao da je to aramejski jezik.
“Ne, nisam mrtav…hvala na brizi.”rekao sam joj.
Otresao sam prašinu sa sebe. Svi organi su bili na mjestu.
“Jel mi možete reći gdje sam? I koja je godina?”pitao sam je.
“Godina?”
“Da, godina…”prekinuo me prizor koji mi je zapeo za oko, na brdu udaljenom par stotina metara.
“Nije važno,”rekao sam bakici i krenuo prema malenom brdu.
Na brdu se nalazio dvadesetak ovaca, koje su okruživale jednog mladića.
Mladić je bio odjeven u blijedo bijelu, ofucanu halju. Kosa mu je padala do ramena, i nosio je nešto što bi se moglo protumačiti kao pokušaj bradice.
Kada sam se približio, čuo sam mladića kako govori:
“Blagoslovljeni budu gladni jer će oni…kako je ono išlo…ma nije bitno, uglavnom, ljubav prema bližnjima i slično…”
“Bok, Isuse,”rekao sam.

Isus je usmjerio pažnju na mene:
“Oprosti, poznajemo se?”upitao me.
“Ja sam. SaX!”
“Čudnog li imena! Prvi put čujem.”
“O čemu pričaš, pa mi smo prijatelji…”rekao sam i uzdahnuo, “…tj, bit ćemo prijatelji.”
“Ja te niš ne kužim.”rekao je Isus.
“Došao sam iz budućnosti.”rekao sam.
“Duboko. Duboko, čovječe.”zaključio je Isus. “Zašto si došao?”
“Ah…ukratko, u godini 2005. odvija se masovni rat između Dobra i Zla. Čovjek zvan Adolf Hitler kanio je otići u prošlost sa veoma naoružanom vojskom kako bi osvojio Zemlju prije nego što se čovječanstvo dovoljno razvije. Ja i skupina junaka smo ga htjeli spriječiti, no uspio je ući u vremenski stroj i aktivirati ga. Ja sam ga pratio, dok se stroj iza mene uništio.”
“Otkačeno, čovječe.”reče Isus. “Dvije tisuće peta, kažeš? A koja je sad?”
“Koliko imaš godina?”pitao sam ga.
“Dvadeset.”odgovorio je.
“Onda je dvadeseta poslije Krista.”
“Šta će godine po meni računat? Koje ludilo čovječe.”
“Da…”rekao sam.
“Inače, ja se zovem Isus Krist.”rekao je pruživši ruku.
“SaX.”prihvatio sam. “I, šta radiš ovdje?”
“Čuvam ovce za susjeda, starog Ezekiela. Na godišnjem je.”rekao je Isus. “Usput vježbam za nastup, znaš, širim ljubav, suosjećanje i takvu ekipu…”
“Aha. Čuj, mi bismo stvarno trebali pronaći ovog lika, on ti je malo lud u glavu, pogotovo kad je riječ o Židovima.”
“Ajd da prvo odbacim ove ovce doma, čopim neke stvari pa ćemo krenuti.”rekao je Isus. “Kak ti izgleda taj tip…”
Objasnio sam mu čitavu situaciju dok smo hodali prema gradu. Ispričao sam mu o Hitleru, tijeku rata te drugim stvarima. Posebno su ga zanimali digitalni ručni satovi i da li će biti popularan kod ženskog spola.
Nakon šetnjice od kojih dva sata stigli smo do Nazareta. Ostavili smo ovce kod kuće starog Ezekiela te produžili do Isusove.
“Evo, ovo je moja gajba.”rekao je kad smo došli do male kućice.
“Mama, tata, došao sam! Doveo sam prijatelja.”viknuo je Isus.
Iz kuće te iz radione pokraj izašli su Marija i Josip.
“Oh, prijatelj!Kako lijepo iznenađenje.”rekla je Marija.

“Ja sam Marija,”rekla je.
“SaX.”
“Josip.”
“SaX.”
“SaX, ha?”rekao je Josip. “Čudno ime. I odjeća isto.”
“Nisam odavde.”rekao sam.
“Mi idemo u moju sobu pa ćemo onda ići van.”rekao je Isus.
“Pospremi sobu!”viknuo je Josip za njim.
“Ti mi nisi pravi otac, ne govori mi što da radim!”odgovorio je Isus dok smo ulazili u njegovu sobu.
Čuo sam Josipa kako se uzrujava:
“Ja neznam šta ću s njim…”
“Ma, pusti ga Josipe, proći će ga…”uvjeravala ga je Marija. “Barem je našao prijatelja, i to je nešto?”
Zatvorio sam vrata od sobe.
“Sjedni bilogdje, samo baci sve na pod.”objasnio mi je Isus.
“Pitam se…” mislio sam na glas. “Zašto je došao baš ovdje? Možda da se iživi na Židovima? To bi bilo nalik njemu…ali ne može sam. Kad je vidio da mu planovi propadaju, jedini izbor mu je bio napravi nešto što bi potpuno promjenilo svijet na gore. Ali što? I zašto sada..?”
“Nemoj mene ništa pitati.”rekao je Isus.
“Tebe…”rekao sam. “Došao je ubiti tebe!”
Upravo u tom trenutku smo začuli pucanj iz grada.
“Što to bi?”pitao je Isus.
“Došao je.”


Post je objavljen 25.10.2005. u 20:23 sati.