zashto sam ovako prazna da mi jedino drushtvo predstavlja senka..i moj svet..snovi..papiri,olovke.. samoca..potraga za prijateljima..i zashto ne mogu prosto da..ne znam ni ja shta..volela bih da sam bez mame i tate u stanu i da imam posao od 8 sati,zivim sama..dodjem kuci,skuvam kafu,napravim ruchak..dan je bash ovakav..ja se toplo oblachim i idem na sneg sa svojim ili tudjim psom..ili sa nekim drugom..sa nekim jako dragim koga dugo znam ko prosto postoji i za koga vredi izaci na -20 napolje..ili da odem na zatvoreni bazen,a posle pijem chaj u nekom malom mekanom mirisnom kaficu..kod kuce gledam film..pravim vecheru,chitam sa opet nekim neshto i uveche,oko 11,idemo na neku zurku..ili kasno pesnichko veche..ili nocno kupanje..
i jedan text naravno..
covenant - shelter
if this was a cavern of concrete in a forest with trees like towers I would have a place to seek retreat from their poisoned plastic flowers if this was a shelter I would endure in a world with faceless strangers I would have a place to feel secure from the ever present dangers
Post je objavljen 18.10.2005. u 20:02 sati.