Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/b3

Marketing

The best off (2)

Evo i nastavka. Ako nekome izgleda da sam dobio nagli napad skribomanije, pa baš i nije; prethodni tekst sam napisao jučer ujutro, ali server nije radio cijeli dan pa sam ga uploadao tek danas ujutro. A sada sam u redakciji, čekam službeni kraj današnjeg robovanja i nemam pametnijeg posla, pa rek'o, da nastavim.

Arthur C. Clarke: "Randesvouz with Rama" ("Sastanak s Ramom")
Prije svega treba reći da Arthur Clarke ne piše ono što bi se moglo nazvati književnošću. Njegovi romani i priče su tehnološke slikovnice koje nije da nemaju baš nikakvu literarnu vrijednost, ali pasionirani ljubitelj Tolstoja, Krleže i Prousta će ih vjerojatno odbaciti s gađenjem. No, vrijeme je reklo svoje i Clarke je glatko uletio u SF Hall of Fame i to potpuno zasluženo. Naime, riječ je o vrlo inteligentnim, originalnim i potpuno znanstveno utemeljenim djelima; ako želite vidjeti "kako bi to zaista izgledalo", čitajte Clarkea.
Što se tiče spomenutog romana, ja zapravo nemam pojma koliko je "Rama" ili bilo koje drugo njegovo djelo prava književnost; onih legendarnih šest komada iz "Kentaura" sam pročitao još krajem osnovne škole, dok mi ostale stvari, koje sam pročitao kasnije, i nisu bile nešto posebno (doduše, te "ostale stvari" nisu pokupile tako dobre kritike tako da ni sad nisam ništa pametniji). No, znam da sam "Ramu" iščitavao godinama i to onako kako se čita Biblija: danas bih mogao ovu stranu, danas bih mogao ovo poglavlje, danas bih mogao otvoriti nasumice pa da vidimo na što ću naletjeti... A likovi? Filozofska pozadina? Stil? Nemam pojma, imao sam 12 godina i, ako se ne varam, to je prva SF knjiga koju sam ikada pročitao. Više se ne sjećam tko mi ju je poklonio za rođendan, ali bila je pun pogodak.

Isaac Asimov: Zadužbina, roboti, carstvo i sve ostalo
Ako ljubitelji "ozbiljne književnosti" preporučim oprez prilikom uzimanja Clarkea u ruke, savjetujem im da od Asimova bježe kao vrag od tamjana. Činjenica koja fascinira fanove, da je Dobri Doktor tokom nekoliko desetljeća spisateljske karijere pisao u prosjeku po šest kartica svaki dan (SF je u toj masi, očito, manji dio) svim će poznavaocima reći nešto i o prirodi njegovih tekstova; pitko i plitko. No, čovjeka ne treba potcjenjivati; s književnog stanovišta njegov rad i nije bio nešto posebno, ali postoji razlog zašto je njegovo ime ostalo među klasicima žanra koji se i danas čitaju. Ustvari, vjerojatno ne bi puno pogriješili ako bi Asimova proglasili za najboljeg dječjeg SF pisca; ukoliko na taj način pristupite njegovim djelima - što ne mora biti samo izgovor, jer u njegovom pisanju zaista ima mnogo dječje naivnog, ali u pozitivnom smislu - vjerojatno ćete u njima uživati. Važna napomena: njegova tri ciklusa o Robotima, Carstvu i Zadužbini (na hrvatski priglupo pre-prevedenoj kao "Fondaciji") se mogu čitati bilo kojim redom (iako preporučam ovaj kojim su navedeni), ali kod romana unutar ciklusa treba biti jako oprezan; neki se direktno vežu na prethodne pa, ako ih mislite čitati, svakako se najprije se konzultirajte s poznavaocima.

Nastavak slijedi.


Post je objavljen 16.10.2005. u 15:10 sati.