''Hoćeš da te odvezem?''-pitao je gledajući u svoj novi tamnoplavi sag.
''Ne.''- odgovorila sam dok sam kroz maglu izlazila iz njegovog stana.
Skinula sam svog leptira sa jedne police oko 9 navečer. Sada je opet kukuljica i nema naznaka da postoje krila. Krivi čovjek, pravo vrijeme.
Dani koji su uslijedili i dani koji još trebaju doći samo su dani. Prati ih neka nečujna muzika i moji koraci koji idu bez uvoda, zapleta, vrhunca ili kraja.
''ja nisam bio taj vitez za nju, pa da mi govore da sam Don Kihot..''..pa da.
Razmišljam..ako sam i bila samo lutka na koncu, mora da sam otplesala divan ples.
Pa idemo.. Nekome marioneta, nekome muza, razlog za sreću, tugu ili čuđenje..
Nije tako teško.. sa smiješkom na licu promatram iz tramvaja, dokle mi pogled seže.
Neki novi ljudi, neke nove ulice i moje nove oči.
'' ..Nismo mi, možda, pravi lik sadašnjosti:
dio budućnosti tek smo
koja se još dogodila nije-
ali je prošlost, ipak, zna.
Iz nebrojenih minulih snova mi se znamo...''
Post je objavljen 11.10.2005. u 18:21 sati.