ma dansanji dan mi je katastrofa..
pocela su predavanja... bilo bi mi lakse da mi je ekipa dala godinu ali ovako (svi su popadali).... dosla sam na predavanje..pozdravila poznate ljude nepoznatima se nasmijesila i pokusala se svims sjetiti imena (to je jedna bolest koja me prati cijelog zivota) :))... i tako iz sata u sat ja nisam imala s nikim prozboriti niti rijec...svi nesto pisu, prate a meni se prica... katastrofa... osjecala sam se tako samo....
ne pretjerujem ali vjerujte da sjedite s 80 ljudi s kojima niste god dana prozborili ni rijec.. nije ugodno...
i tako.. jedino pozitivno je to sto sam vidjela svoju prijateljicu sa cresa i pricala s... hm,hm :))) simplasticnim deckom..
kazem katastrofa da...mozda bude bolje kada se malo priviknem na cijelu tu novu situaciju..
ma nisam deprimirana nego mi se kada je takvo stanje ni ne ide na predavanja a moram :)))
bit ce bolje, jer gore ne moze :)))
Post je objavljen 10.10.2005. u 20:42 sati.