Marketing
mliječno kiselo vrenje.
evo sad..upravo..
kročili ste u zonu veselog posta.
moja nočašnja inspiracija su sprovodi.
nevolim ih. skupi su i truli. zapravo, truli su oni u čiju se čast održavaju, ali svejedno..
bila sam u životu na samo dva sprovoda. na prvom sam bila mlada pa sam plakala, na drugom sam bila isto mlada ali sam smatrala da moje dvije sestrične plaču za šesnajstero ljudi pa sam odlučila samo promatrati i diviti se silnom licemjerju.
ukratko..sprovod je bio crn..i dosadan..i bezosjećajan..i morali smo stajat cijelo vrijeme dok pop yo-madrfakr-nigga-homie nije izrepao svoje. mene su, naime, jako leđa bolila pa sam sjela. nemoram ni opisivati kakve je to silne frustracije izazvalo u babi pored mene. nije da sam nepristojna. samo sam asimertična. moja kralježnica (inače nezdravog oblika slova S koje polako prelazi u spiralu) jednostavno nije izdržala. i tako, nakon pola sata gnježdenja, ridanja i tobož plakanja bez suza (ne mojih, već onih čiji su jecaji asocirali na bjesomučne krikove mandragore- znate to je ona divna biljčica iz heri potera) pustili su neku trulu pjesmu koja je trebala pobuditi osjećaje i sjećanja na mrtvaca. ali nije. ako baš morate znati, tip je bio cijeli život (5-6 desetljeća) opsjednut rolingstonsima. obožavao ih je otkad je bio klinac a oni se nisu udostojili pustit mu bar jednu pjesmu (Angie je dovoljno osjećajna, ako baš inzistiraju na tužnim sprovodima) ne kao nešto što bi on trebao čuti jer je, dakako, mrtav pa ne može ali kao to nekakvo sredstvo prizivanja sjećanja i osjećaja. no uglavno stajling je bio tipičan. crne cipele, majce, hlače, gače, čarape, jakne. trulo. a najgore je bilo što njegovi najbliži nisu ni suzu pustili. to je u biti bilo jedino dirljivo (kad baš moram priznat da je bilo bar našto dirljivo :), braća i sinovi.
kad je papa umro. ili tito..svejedno. (njaghh..samo ne tuđman, iu..) potrošene su pare i pare. to je sranje. uredu je odat počast i sve te pizdarije ali ipak zarađivat na papi dok on slini i jedva diše je perverzno. a oni su popovi samo čekali kad će ovaj jadan odapet. papa je u redu. dražestan je bio. stvarno nemam ništa protiv njega da kršćani nebi krivo shvatili nepostojeću poantu.
kad umreš, onda si mrtav. i barem što možeš učiniti za mrtvaca je napravit party :) hehe..dobro..ne baš party ali sakupiti stvari koje će stvoriti atmosferu koju je mrtvac najviše volio i pozvati ljude na neko iskreno okupljanje u njegovu čast, pogotovo ako vjeruju u pizdarije sa drugim svijetom to će im biti kao neki ispraćaj. to je za njih...jer oni žaluju zbog gubitka. mrtvac ništa ne osjeća jer je, dakako, mrtav.
popovi. nije li malo jadno da oni blebeću o tome kako je bog dobar i kako mu se svi moramo moliti u trenutku kad prisutnima nedostaju mrtvačeva pojava i prisutnost...a pop to blebetanje (kad je već samo po sebi trulog sadržaja) nimalo ne pokušava učiniti bližim, tj. barem malo suosjećati.
neznam dali postoji neka služba koja organizira sprovode nevezane za crkvu?!? prosvijetlite me ako znate..
neznam koliko bi to bio isplativ biznis ali budući da idem u Petu gimnaziju, stvari vezane za smrt su mi vrlo bliske, pa ako ne završim, to će biti glavna konkurencija poslu čistača zahoda...s mister muscolo za kupaonice... ;))
ovaj post nema poantu. osim da je sve trulo :)
pa moram ponekad i pokoji ovako veseli post napisat!
etoga. pozdrav!
marija
Post je objavljen 08.10.2005. u 00:39 sati.