stigla je sinoć i smorila me do granice gdje živa svijest dotiče komu. ma nije ona tako dosadna, samo kad sjedne za telefon pola sata usta ne zatvara, a još pri tom kad mi kaže kako mjesec dana nije gledala tv/slušala radio, to je siguran znak da mi sljedi sat i pol torture ripane sa najkvalitetnijih spržotina koje arizona može ponuditi. ali ja je volim, volim svoju sestru. na neki način ona je moj najbolji prijatelj. neka braća i sestre se neprestano svađaju i iskorištavaju jedno drugo, ali ne i nas dvoje. uglavnom...sinoć sam zaspao. popio sam čaj, ali dugo sam ležao budan. čuo sam njeno škrgutanje zubima i čudno disanje. tako ona spava. zaspao sam i sanjao žurku. svi smo bili tu kod mene, a onda smo ustali i pošli u rat. ne znam protiv kog smo ratovali. protiv nekih vanzemaljaca valjda.
Post je objavljen 30.09.2005. u 12:45 sati.