Marketing
Nada umire poslijednja
Bio je to jedan od onih tmurnih kišnih dana kada mi se stvarno ništa nije dalo raditi.
Jednino o čem sam razmišljala bilo je kako uopće opstati u ovom odurnom svijetu koji razdvaja dvije duše i ostavlja ih da krvare ljepotu ljubavi u beskonačnosti nemira.
Nedostaje mi milozvučan glas koji dopire iz tvojih ustiju koje su topla kupka odana novom vremenu..
nedostaje mi tvoj dodir koji je bezvremensko utočište mojoj slomljenoj duši...
I zašto onda strepim..
Nejavljanje razmišljanje o posljedicama tvog pada dovode me u situaciju iz koje ogu izvuči samo teški uzdah i poreči postojanje moje vlastite osobnosti.
Nedostaješ mi mnogo više nego jučer.
Zamjenila sma tvoj glas sa cvrkutom ptica i na moment mi es učinilo da se zaista nalaziš ispod mog prozora..
Draga moja Hope raz zaista ljubav nemože nadvladati strah od neuspijeha ili pak pobijediti crne misli koje dopiru do najdubljih predjela slomljenog srca?
Koliko samo vremena imamo... Imamo život koji nam je dan da ga iz dana u dan dijelimo jedna s drugom a što pružamo tom daru za uzvrat? Ljubommoru na one događaje koji su obilježili naše postojanje jer ih nismo bile u mogučnosti provesti zajedno!
a SAD ZAZIVAM SVE U KOJE SAM NEKAD DAVNO VJEROVALA ZAZIVAM IH DA MI DOPUSTE DA UŽIVAM MILINU TVOG POGLEDA DA SE VRATIŠ I BUDEŠ MOJA UTJEHA A DA ZA UZVRAT KONAČNO PRIMIŠ ŠTO TI TOLIKO UPORNO POKUŠAVAM PRUŽITI: BEZUVIJETNU LJUBAV KOJU TI POKLANJAM U VIJEKE VJEKOVA....
Post je objavljen 30.09.2005. u 12:23 sati.