Uzdiglo se nebo do horizonta i počelo svoj vječni pad prema večeri. Vidiš li ti to, ili ništa nevidiš? Vidiš li vječnu bitku između svjetlosti i tame, dana i noći!
Imaš li hrabrosti promijeniti svoj život, ili si bijedna kukavica, larva i crv?
Živiš u konzervi, siguran od vanjskog svijeta, od vjetra, bure, snijega, leda i zime, od vrućine, prašine... Bojiš li se probati srknuti život i osjetiti okus znoja, krvi, mjeda, blata i šećera?
Noć dolazi....
Noćno odijelo navlačim na svoju kožu, hodam, mislim, udišem, osjećam... NIje bolno što to radim sam, dovoljan sam sebi jer znam da vidim ono što ti ne vidiš...prolazniče kroz okrajak mog života.
Grad mrmlja u daljini, iza tvog i svih vaših prozora.
Oblak se uspne, razapne i raspline u sutonu!
Jesen šušti, šumi i krcka orasima...
Osjećaš li dim iz dimnjaka, bodlju kestena na jagodici prsta, sjetu, tugu, čežnju za daljinom?
Ili ne osjećaš ništa, jer jedino želiš sigurnost i toplinu....
Kroz svjež zrak, okupan plamenom prolaze tek uzletjeli zmajevi... nose znak u oku,sumpor im šiklja iz nozdrva. Bježe u svoje kuće miševi, ukopavaju se krtice duboko u zemlju...
Zaklanjaju se pogledi i suze skrivaju u kutku oka... radije i to no učiniti ono što u sebi čovjek osjeti...jer ponekad je moj put, put bez pokrića...
Moj je život život bez jamstva, moja sloboda tebe plaši...poznaniče...
I korak moj drag ti je al' i strašan. Moj pogled mio ti je ali te i skida do gola!
Moje su ti ruke tople, čak i okovane ledom, ali ostavljaju pečat na koži...koji nemožeš isprati sapunom!
Pitaš se skriven u talogu sobnog mraka...tko sam ja?
I odgovor znaš ali ga s drugim pitanjima množiš...
Kada sjever zapuše i zatitraju plamenovi svijeća, vosak kada vrisne u hladnu noć i grmovi gloga zašište u čast zime...
...sjeti se tada tko sam i tko ti je dao tvoje pravo...ime!
Post je objavljen 27.09.2005. u 17:31 sati.