Marketing
Ophodnja....
Nakon sranja kod "wadija" i jos narednih tjedan dana valjda je papirologija konacno dosla na obradu tako da su zasluzni za zarobljavanje ovece kolicine oruzja i opreme dobili tri dana postede od svih zadataka sto je bilo jebeno dobro jer u principu smo mogli opijati se,zajebavati,zderati i ne raditi nista. To smo vrijeme trebali dobiti kao slobodno od slijedece nedjelje. Probudio se na strazu i pomislio ah jos samo 3 dana...nismo mogli docekati jer su nam zivci vec svima bili manje vise sjebani. Gdje god pogledas pijesak,crnci,vrucina,....kod tog jezera kontas biti ce nekakvo osvjezenja ali vraga tone komaraca. Sanjali smo o ta tri nesretna dana mislili smo otici do glavnog grada,tamo ima europljana,bijelaca itd...ja sam kontao svratiti do sveucilisnog kompleksa i slicno.
MEDUTIM
Nakon sto sam zavrsio sa strazom i otisao na pocinak u kontejner je uletio dezurni i rekao da odemo do centra (sredisnja zgrada...a.k.a zapovjedni centar). Jer kao traze mene....otisao sam tamo i otkrio da su pozvani i Levy i Gostan...kao i jos 7 drugih likova koje sam slabije poznavao. Vec smo kontali koga smo vraga sada napravili i to. Nakon 15-minutne govorancije koji kurac ovdje radimo lik nam je rekao da smo mi najbolji vojnici koje trenutno ima na raspolaganju (standardni govor prije nego sto ce netko dobiti sjeban ili naporan zadatak). Frajer je rekao da idemo u Djibouti,zatim da pratimo konvoj humanitarne pomoci koji se krece prema somalijskoj granici. U biti ne previse tezak zadatak jer do granice i nije bilo tako daleko....ali je trebalo ici do glavnog grada,cekati da se jebeni kamioni okupe...takoder mi smo bili samo mali dio pratnje jer je uz nas islo i jos 20 vladinih vojnika blago nama...Natovarili smo dva Panharda (oklopna vozila potpore) i pregledali ih skroz jer su vozila bila potpuno nova. Cijelu noc smo skidali neka sranja s njih (zamislite oklopno vozilo ima plasticni zatvarac za gorivo) sve smo to poskidali i zamijenili,sklonili smo naravno i kanistere goriva s vanjske strane (prosle godine su frajeri pogodili kanister i vozilo se rasulo 300 metara okolo...4 ljudi poginulo). Sa sobom smo nosili puske,svatko po 12 okvira municije,100 litara vode te hranu za 1 dan,radio stanicu i jos neke pizdarije. Kad smo napokon krenuli otkrili smo da su vozila ipak preteska tako da smo razmontirali s njih jos strojnicu,rezervne gume,sajle,brtvu kao i motor od amfibije.....vec je narednih urlao da koji kurac radimo da cemo sve sjebati. Ali to je pravilo u pukovniji sam se za opremu brines. Filtere za pijesak je trebalo provjeriti i sve ostalo....a vozila jos nisu bila vozena. Kad smo napokon sve namjestili vec je mrak pao. Ipak smo se uputili...Djibouti ima manje od 200 kilometara asfaltiranih cesta. Naravno nasa nije bila takva...ipak bilo je zabavno piciti makadamom po mrklome mraku dok crnje i beduini okolo s cudenjem promatraju 10 ludjaka kako urlaju i pjevaju u mrklome mraku. Ugodan je osjecaj biti u zasticenom,zatvorenom klimatiziranom iako pomalo skucenom vozilu i pricati pizdarije. Osjecas se nekako ne znam nadmocno iako jedan armbrust ili nesto cak i slabije bi definitivno poljuljao toliko povjerenje u to vozilo. To se srecom nije dogodilo.
Kad smo napokon dosli u grad patrole su bile posvuda....ufurani frajeri s sljemovima,opremom i pizdarijama su hodali okolo i terorizirali klince koje je bolio kurac za vojsku,ratove,sverc i slicno. Kad smo stigli smjestilo nas je u diplomatsku cetvrt u zgradu bivse kasarne koja je sada sluzila kao spremiste hrane i kantina za oficire vojske djiboutija. Naravno izasli smo van do nekog restorana i cijelog niza kafica koji su radili svako vecer. Zivost je bila pomalo nestvarna...iako smo interni dogovr imali da se vratimo do 2 u jutro jer se iza podne krece sutra zadrzali smo se do skoro 4. Vecina se frajera ponapijala i izgubila na sve strane. Levy je nestao nakon 20 minuta....ja i Gostan smo bauljali u polupijanom stanju po nesredenoj cesti. Oko 4 smo svi bili u kasarni...svi se probudili oko 10 u jutro...tusiranje,prezderavanje,zadnji check-up opreme i vozila sve bilo ok. Put odgoden za 19 sati na vecer....popizdili smo. To je znacilo putovanje u predvecerje i po noci sto je bilo zajebano jer po noci nigdje izuzev u glavnom gradu nije bilo sigurno. Vojnici su stigli oko 18 sati....konvoj se sastojao od 27 kamiona,2 panhard oklopna vozila te jos 2 panhardova oklopna "troop carriera" te pat toyotinih land-cruisera u kojima su svima bili smjesteni vladini vojnici. mi smo se rasporedili na pocetku i na kraju. Gostan i neki Farneruud su bili zapovjednici konvoja,oni su bili za radio stanicom u land-cruiseru u sredini. Konvoj je napokon krenuo tek u 21 sat. Nakon oko 50 minuta voznje koja je protekla prakticki bez ikakvih problema treci kamion s vrha je odletio u vrazju mater. Ljudi moji koje se onda sranje dogodilo....svi crnci,vozaci,ma svi su poceli pucati na sve strane u svim smjerovima uz urlanje,zavijanje sirena kamiona,upaljena svijetla.....ma jebena katastrofa....nesto neopisivo. Nije bilo teorije da se tu nekon reda napravi. Levy je s panharda upalio mali reflektor i poceo traziti okolo...otkrili smo da je kamion pogoden direkt u kabinu...nakon sto smo uspjeli smiriti poludjene idiote koji su nam trebali biti kao ispomoc nabrzinu smo uzeli cesljati teren. Soferu iz kamiona kao i pratiocu nije bilo pomoci....od jadnih ljudi nije ostalo gotovo nista. Gostan je alarmirao glavesine da je konvoj napadnut...Iako smo trebali odmah po propisima dobiti zracnu podrsku u svojstvu helikoptera....na zalost receno nam je da je vrijeme lose i da helikopteri nemogu pomoci. Sporadicna vatra po konvoju se tada nastavila....oba panharda pucaju topovima po mjestima odakle su se vidjeli odsjaji od pucanja....neprijatelja je bilo barem dvadesetak...svi su nam bili s jedne strane i pucali po bokovima konvoja. Ni naocale za nonci vid nisu puno pomagale jer flashovi i vatra unistenog kamiona nisu niti malo pomagali kod toga (ako je tko ikada koristio naocale za nocni vid znati ce sto govorim).
Tad smo oba oklopnjaka postavili jednoga do drugoga dok su topovi tukli po neprijatelju....inace top tog vozila je strasno oruzje...poluautomatski je s automatskim punjenjem i ispaljuje izmedu 15 i 20 granata u minuti....strasno oruzje. Vojnike smo rasporedili sa soferima na zacelje konvoja,dok je manja skupina bila na vrhu oko tri prva kamiona i otvarala je jaku vatru iz strojnica i snajpera nasuimice po uzvisini okolo. Ja,Levy i jos 3 decka smo se odsuljali na skorz drugi kraj kolone i od tamo smo se probili na vrh wadija koji je bio tocno nasuprot wadija s kojeg su nas gadali. Tad smo ih vidjeli s ocalama kao na dlanu i u kratkih par minuta posmicali sedmoricu. Ostali su se razbjezali....cijeli je pakao nastao taj dan oko svega toga. Doslo je gotovo 500 vladinih vojnika,cijelo podrucje je izolirano gotovo 500 ljudi uhapseno i ispitivano....kaos totalni.
Mi smo na kraju zakljucili samo da su nas zajebali za onaj dopust...
PS: evo jedna fotka koju sam nasao na netu...ovako vam otprilike izgledaju patrole u urbanim uvjetima. E sad uzmite u obzir da vas nitko u toj drzavi ne voli. Jel bi vi bili uvjereni da vam se nista ne moze dogoditi da ste na mjestu dole prikazanog vojnika?
PPS: ispricavam se sto je slika mala ali ako kliknete na istu pokaze se u punoj velicini na novoj stranici.
Post je objavljen 12.09.2005. u 00:01 sati.