Uhvatila me neka crna minuta,pa sam uzela papir u ruke i počela pisati.Evo podijelit ću s vama moje riječi.
Opalila me neka tuga i ne izlazi iz mene.
Osjećam se tako jadno,bezvrijedno.
Ludosti radim,smijem se svima,a iznutra polako ubijam samu sebe.
Osjećam se kao klaun!
Sve nasmijavam, a sama tugujem.
Da mi je sve ovo okončat!
Završit ovaj život koji nema smisla.
Trudim se,ali ne ide.Koji mi je kurac?!
Šta da radim?Da skočim sa mosta,planine,balkona?
Koja korist od toga,opet bi se tuga nastavila!
Žderem se i polako tonem,
tonem duboko,
tonem....
Post je objavljen 07.09.2005. u 21:11 sati.