Neznam,danas su minute tako sporo prolazile,dan je bio tako dug...cinilo se beskrajan...nemam energije ni snage ni volje za nista...jednostavno cjeli dan sam sjedim,razmisljam i gubim se u nepreglednom moru misli...ima toliko problema a uopce se ne zamaram njima...osjecam se opusteno,smireno,ajmo reci stalozeno...u mojoj glavi se skupljaju mracne i tuzne misli ali naucio sam zivjeti s njima,vise me ne muce ko prije,one su sastavni dio moje maste i moram se pomiriti s time...iako ne kuzim zasto bas toliko toga mora biti tako crno,mozda pokusam rijesiti neke probleme,mozda ih i rijesim ali to me uopce ne uzbuduje i niti se zamaram time,zivot nije vjecan i sami odlucujemo kako cemo ga prozivjeti,vrijeme prolazi jednakom brzinom iako za nas ponekad brze a ponekad presporo...ponekad zalim za pogreskama iz proslosti,ponekad ih zaboravim ali opet se vrate u misli...znam da ih nemogu ispraviti i neznam zasto uopce mislim na njih,neznam zasto me to uopce muci...nadam se da ce me nesto razveseliti ovih dana,a i ako me ne razveseli sve jedno je,vise ne vidim savrsenost u nekim sitnicama i to mi nedostaje,izgubio sam dio sebe negdije...neznam kako objasniti ali nesto mi nedostaje i neznam dali cu to moci vratiti...opet radim...moram da dobijem placu...i tako moji dani su monotoni...svaki dan ista prica...moj zivot se vrti u krug i gubi smisao...neznam dali sam ovim postom uspio reci ono sto sam htio...ali nije bitno...hvala svima koji me podrzavaju...
Post je objavljen 31.08.2005. u 20:21 sati.