Imam vremena do 21h.. Tada ću početi učiti.. U 23h počinje nekakav ljubavni jeftini film američke produkcije.. U iščekivanju prestanka oborina sposobna sam ne dizati se iz kreveta..
Svemu nastupi kraj.. Jučer smo kasno u noć Bivši i ja pijuckajući treću pivu došli do teme nas.. Bila je to otvorena školjka. I stalno su me stizali šumovi i mirisi dok sam bila u postelji s drugim.. Valjda noću sve uglavnom otupi i ogluši i otvori prostor onome što preko dana ne može doći do izražaja.. Stvar je u tome da je školjku trebalo zatvoriti.. Jednostavno, jedna sam od onih što vole čuti ono ''škljoc''.. Tada sam mirna.. I ulazim sigurnija u lift koji će me odvesti na drugu etažu.. Jer znam da je ono što sam ostavila iza sebe zaključano..
Priznajem, zamišljala sam mnogo puta, čak i sada kad drugog ljubim sasvim nježno, taj razgovor između mene i Bivšeg.. Razgovor koji će pomesti sve one pazne papiriće o koje sam se spoticala dok sam ga zaljubljena slijedila.. I očekivala sam da bi mogao reći mnogo toga.. Ali ni jednom da bi mogao reći ono što je rekao..
- Od prvog trena sam te želio.. To je neosporno.. Danas si jedina s kojom ovako mogu razgovarati.. I danas te želim i uživam u našim druženjima.. Ali na emotivnom planu – apsolutno NIŠTA..
Nije me ubila njegova rečenica.. Niti dotukla.. Bila sam zatečena.. Ne tom njegovom praznom izjavom, nego svojom prevarom sebe. Jer nije me on varao niti jedan dan.. Izdala sam sama sebe voleći godinama nekoga tko je sposoban u jednu rečenicu ugurati 3 preteške riječi- emotivno, apsolutno, ništa.. I onda ti ih objesi oko vrata kao lančić koji nije ništa drugo; niti lijep niti sjajan, samo težak..
Nije mi bilo jasno kako sam mogla izvesti takvu pljačku.. Svoje ružičaste godine prodati za te zelene oči koje ne vide apsulutno ništa.. Jer ja sam morala znati.. Ja sam znala s kim se igram skrivača još dugo nakon što su svi drugi prestali s igrom..
Ja sam morala znati da on ne šuti zato što je težak na riječima.. Šuti jer nema što reći..
Samo isprazne fraze..
Sada sam mirna.. Moglo je završiti s malo više smijeha ili suza.. Ali nije..
- Javi se ako trebaš bilo što.. – rekla sam.
- I ti isto.. Ma čut ćemo se ti i ja.. To tako obično biva.. – rekao je izlazeći iz zgrade..
Za njim se sasvim jasno čuo ''školjoc'' ulaznih vrata koja se automatski zaključavaju poslije 12h...
Post je objavljen 21.08.2005. u 21:22 sati.