U stanovitom gradu, pored stanovite cvjećarnice, održavala se priredba. Prihod od prodanih ulaznica (10 kn) išao je za Udrugu. Nije to baš često, ali kad imam vremena volontiram za njih. Ovom prilikom sam prodavala ulaznice. Uz svaku ulaznicu poklonim smiješak i zahvalim se. Prvo me iznervirala jedna "gospođa" ("Da 10 kn?! Za OVO?! Sramota!!" …"Nema problema gospođo, samo vi prođite"…i smiješak, naravno). Onda jedan gospodin:"Može li nas troje na jednu :E…Mi ćemo brzo ići, samo malo da virnemo?"…"Nema problema, gospodine, samo vi prođite"…smiješak. Zatim je sigurnim korakom naišao jedan jako ozbiljan tip, sve sama svrsishodnost, prodoran pogled i iako je bio u izgužvanoj majici, papučama i kratkim havajkiki gaćama, odmah se vidjelo da nema vremena za zajebanciju. Brzinom munje pokazao mi je značku i širokogrudno mi poklonio objašnjene i to cijelu jednu riječ – policija. Samo za trenutak je zastao da propusti, vjerojatno, partnera sličnog modnog izričaja i udobno se smjestio nedaleko od mene. Opušteno su odgledali program ne obazirući se više na nas ostale koji moramo umrijeti. Povremeno su nailazili ovakvi upadi negativnih vibracija, a moj smiješak je bivao sve zubatiji. I onda, odmah poslije gospodina koji je uzeo tri ulaznice, a nije htio uzeti ostatak od 50 kn, jedna je gospođa, kao u neznanju, zastala, zbunjeno mi se nasmiješila govoreći "Pa ovo je već počelo?" i produžila. Ma zamisli licemjernosti. Da je barem rekla samo da virnem ili nešto slično. Sad mi je, razumjet ćete, već svega bilo dosta i lijepo je pred svima prozovem: "Gospođo! Nećete platiti?" Propadajući u zemlju od stida, gospođa se okrene i kaže mi: "Sad vam je moj muž platio. I povrh toga ostavio 20 kn."
-----------------------------------------------------------------------------------
Zemljo Arabijo, majko slonova, otvori se i pusti me unutra da legnem, ako hoće, neka me netko zakopa, a ako neće još bolje, neka me hijene i strvinari pojedu. Kad sam postala ovakav kreten?! Koja je to budala vikala za gospođom, ja je ne poznajem, nikad je u svom životu nisam vidjela?! Je li taj monstrum uvijek u meni čučao i samo čekao priliku da iskoči?! Gusko jedna, zbog čega si došla ovdje? (ova guska u rečenici, odmah ste prepoznali – to sam ja) Ovo je humanitarna, humanitarna akcija!!! Izraz dobre volje. Nisam tu došla izigravati policajaca već pomoći i odati poštovanje i onima kojima je potrebna pomoć i svim ljudima dobre volje. Eno gleda me onaj simpatični gospodin koji je samo za sebe kupio pet ulaznica šarmantno dodajući kako je velik pa zauzme puno mjesta. Tu je u blizini, sigurno, najmanje jedan od onih što su ostavili i po sto kuna. Mnogi su inzistirali da plate i za djecu iako je za njih ulaz besplatan. I svima njima sam barem na trenutak pokvarila veselje i radost davanja pretvorila u kamčenje. Ja, gospođa "netrebasespuštatinanjihovurazinu"!?
Imala sam potrebu pronaći gospođu i dodatno se ispričati, dobro je da je nisam našla, vjerojatno bi to bio još jedan ego trip tipa ali, znate, ja nisam takva, pa kako se to meni moglo desiti, ma kriv je onaj policajac…Mlijeko je proliveno.
Ovo će mi ostati upisano u one dvije vijuge koje imam više od kokoši, vjerojatno ću još dugo imati gorak ukus u ustima, a tako mi i treba.
David Bowie kaže: I got seven days to live my life or seven ways to die.
Post je objavljen 09.08.2005. u 00:24 sati.