U poslijednjih godinu dana (možda i više, no tek sam tad to počela primjećivati) proširio se trend isticanja na stranici da je ona Valid XHTML Strict i(li) Valid CSS. Nekad su to imali samo "ozbiljni" dizajneri, a danas to rade i oni najmlađi, koji su do prije par mjeseci imali "tag soup" (juha tagova) na svojim stranicama, koje su pak bile izvor besplatnih predložaka i ikona.
Što pak sve to znači za početnika? Vi možda i ne znate što je to validator. Eto, naš dobri i dragi World Wide Web Consortium, skraćeno W3C, koji sastavlja standarde za markup jezike HTML i CSS, razvio je skripte koje pregledavaju je li vaš kod valjan. Kod je valjan onda ako ima ispravno napisan doctype, ako su svi otvoreni tagovi nakon toga i zatvoreni, ako su tagovi dobro ugniježđeni, ako nema nebuloza kao tag a unutar drugog a taga... Te naravno, da svi tagovi postoje u specifikaciji i niste izmislili neki vlastiti jer ne znate koristiti one već postojeće (da, i to sam vidjela! O_o)
Svoju stranicu možete validirati ovdje:
HTML validator
CSS validator
Ono na što bi trebali paziti jest da vam stranica prođe na CSS validatoru. Ako to ne uspije, znači da ono što vi vidite u svom browseru može biti potpuno različito od onog što vide drugi, jer vaš kod može biti interpretiran bilokako.
Ako vam stranica ne prođe na HTML validatoru, krivnja može biti vaša ali i ne mora - Blog.hr generira vlastiti kod na koji nemate utjecaja. Ako unutar posta ili boxa prijeđete u novi red, na to će se mjesto ubaciti < br/ > tag koji vam može pasati, ali i ne mora - meni uopće ne paše. Također, nemogućnost da blog prikaže entitete (ja vam ne mogu ni pokazati što je to, pa pogledajte ovdje) tjera me da radim upravo spomenute nebuloze, ubacujem kodove u textboxe što svakako nije dobar način, ali jedan je od rijetkih koji radi - na blogu. Moji tutoriali na in obscuro daleko su bolje napisani i stranica prolazi na validatoru.
Nakon ovog elaborata, vama možda i dalje nije jasno čemu sve to. Pa, ovako: imamo početnika koji ne uspijeva nešto kako želi. Najveća je vjerojatnost da je pogriješio u samom pisanju koda - validiranjem stranica eliminiraju se takve greške. Tek kad znate da u vašem kodu sve štima, možete se stvarno zapitati "a zašto sad ne radi?" Nakon što ste sigurni da je vaš kod valid, ili ako nije da za to postoji dobar razlog i da to nema veze s vašim problemom, popeli ste se stepenicu više kada debugiranje ima smisla. Dakle, ni nakon što ste uspjeli napisati valjani kod, možda neće sve izgledati kako ste željeli - ali barem ćete znati da to nisu više početničke greške ili tipfeleri, već nešto drugo što zahtijeva malo više truda i iskustva.