Marketing
Tracak nade
Jucer navecer gledam nebo,stala je kisa samo tmurni oblaci polako krecu se nebo i ostavljaju dojam ko da su na dohvat ruke,ulicu je zahvatio mrak koji ni ulicna rasvijeta nije uspijela nadjacati,tako samo sam se zagledao u nebo i onda dok se jedan oblak kretao na trenutak je zasjala zvijezda i potom odamh nestala iza oblaka,tako sam proveo dosta vremena zagledan u tu tocku,htio sam bar jos na sekundu pogledom uhvatiti tu zvijezdu i iuzivati u njenom sjaju,dok sam tako gledao zamisljao sam da koracam tim tmurnim oblacima,da je mrak ispod mene a da sam ja izlozen svijetlosti zvijezda,zamisljao sam da lezim na oblaku i da samo promatram zvijezde...i dok sam ja razmisljao opet se pojavila ta zvijezda,zasjala je jos vecim sjajem i probudila u meni neki cudan osjecaj zadovoljstva,da se ipak svijetlost uspijela probiti kroz mrak,to je pobudilo neku nadu u meni,da ce mozda nas svijet krenuti prema boljemu,da vise nece biti toliko glupih ratova,da nece biti toliko gladnih ljudi,da cemo uspijeti ocuvati ovaj dio prirode koji jos nismo unistili,iako sam siguran da se bas sada ovog trenutka negdije sijecu stabla,unistavaju livade,izlijevaju kemikalije u neku rijeku...nadam se da cemo naci neki nacin na koji cemo se razvijati istim tempom a time ne unistavajuci sve oko nas,ono sto se stvaralo milijunima godina mi cemo unistiti u nekih tisucu ako ne i manje,mnogi novi izumi pomazu nam u zivotu ali doci ce i dan kada ce nam priroda uzvratiti,kada nasi izumi i nasa tehnologija nece biti dovljna,mozda za par stotina godina zbog nas na Zemlji nebude moguce zivjeti...ali ona zvijezda koja se probila kroz mracne oblake,cija je svijetlost doprla do nas moguci je pokazatelj da mozda i uspijemo sacuvati dio prirode,da cemo se mozda konacno opametiti i da nam zelja za novcem nece biti preca od prirode,ali to je sama nada...mozda se to nikada nece desiti,mozda cemo se osvijestiti ipak na kraju,ali tada ce biti prekasno...
Post je objavljen 05.08.2005. u 20:13 sati.