Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zalutalamala

Marketing

Probudi se ti koji spavaš!

Uopće to nemogu shvatiti..U današnje vrijeme, mnogi ljudi ljubav ne shvaćaju kao dar
nego kao oružje (teret) kojim će njihov život biti ranjen (otežan), a ne obogaćen,
i lakše im je napustiti ljubav nego živjeti je...i ja se pitam kad će doći vrijeme ,kada ćemo skinuti te maske, ponosa i sebičnosti ,i dati ono za što smo stvoreni.. dati sebe (osmijeh, dodir po ramenu, zagrljaj) svakom čovjeku koji se nalazi na tvom putu, na mom putu.. koji je dio tvog života..

Jer kada se zamislis nad životom, koliko smo puta(i previše) zastali od neke geste ,iskrenog razgovora i ljubavi .. koja nam je uvijek nadomak ruke,a opet tako daleko.. ja naprimjer spadam u ljude koji pucaju pa što bude, niti me je strah priznati što osjećam, ni to reći toj dotičnoj osobi, ali to su učinile godine..i jednostavno moj unutarnji rast..
dok nemogu shvatiti ljude koji imaju dovoljno godina ,ali nekako kao da nisu jos zreli za suočit se sa sobom, a to znači i sa životom.. a zive pored mene, a ja im nemam prava otvarati oči, jer tko sam ja da im govorim što oni trebaju činiti...svatko sam sebi odabire put..

A i mislim da svi moraju većinu toga proći na svojoj koži, i da bi ustvari odlučili ,žele li doista sebe upoznati, a time i druge ljude.. a to je naljepši dio života .. otvaranje vlastitih očiju ,da bi znao razlikovati ljubav od zaljubljenosti, dobro od zla, tamu od svijetla, tugu od radosti..
Naime ,svi mi imamo te oči, i uši i srce ,ali na nama je izbor, biti sretan ili ne, biti dobar ili ne.. odlučiti se za ljubav ili ne.. mislim da je danas previše kukavica ,koji čekaju da budu voljeni ,a ne da vole, koji čekaju ispruženu ruku, a ne da oni sami ispruže ruke.. koji čekaju osmijeh a sami ga ne žele dati.. pa kuda mi srljamo..gubimo svoje ja.. gubimo dušu radi nekih načela..
ma čovječe dragi..
"Probudi se ti koji spavaš!" i zakorači u sutra sa osmijehom na licu i reci: O Bože, Hvala ti što sam stvoren ovako čudesno, sa očima koje vide, ušima koje čuju i srcem koje razumije i osjeća i treba drugog čovjeka..



Post je objavljen 22.07.2005. u 20:48 sati.