Marketing
24.Yoda kicks ass
“Hej, vratio sam se!”
Dečki su sjedili u McDonaldsu i pijuckali milk shake.
“Kako je prošlo?”upitao me je Batman.
“Kajjaznam, nisam baš pratio šta se događalo…”rekao sam.
“Rekao sam da nećeš upasti.”kazao je Superman.
“Nisu još rezultati gotovi, morat ću čekati do sutra…uostalom, šta vi tu radite?”
“Pijuckamo.”rekao je Robin Hood.
“Zašto se negdje ne borite?”
“Ovaj…čekali smo tebe,”rekao je Batman.
“E pa sad više nemate izgovor, krećemo odmah. Skoro odmah. Robine, odi mi naruči mcflurry. Od nesquicka.”rekao sam.
Krenuli smo nakon nekoliko minuta u novu, nevjerojatnu pustolovinu.
Računalo je bilo prepuno informacija. Na karti svijeta crvenim točkama blinkale su lokacije na kojima su se odvijali sukobi.
“Hej, ova je zanimljiva.”rekao sam. “Naš stari “prijatelj”. Ovaj put neće pobjeći.”
Unio sam kurs za Rusiju.
Na jednoj velikoj poljani u daljini vidjeli smo borbu. Bilo je mnogo ljudi.
Parkirali smo se na brdo malo podalje od bitke. Kad smo izašli iz SaX-mobila, prizor nas nije baš oduševio.
“Malo ih je više nego prošli put, ha?”upitao je Batman.
“Aha,”odgovorio sam mu.
Na poljani osim naših ljudi, koji su masno gubili, nalazio se agent Smith. Puta 22. Na treću.
“To! Obožavam dobru makljažu!” rekao je Superman i brzinom svijetlosti pojurio u masu.
“Hej, čekaj mene!”povikao je Batman i zatrčao se za njim.
Robin Hood je odapeo svoj luk i rekao:
“Pa…bolje da počnem trošiti strelice…”te je počeo pucati po agentima.
Ja sam bio malo više zabrinut. Nema šanse da ih toliko puno nas četvorica uspijemo savladati. Kad bi samo postojao način…
Dok sam tako razmišljao odjednom sam čuo neki glas u glavi
“Sax…čuti možeš li me?” rekao je glas.
“Čekaj malo…”rekoh. “Jako mi je poznat glas. Yoda?”
“Ja sam to.”
“Pa kako si stari?”
“Bolje, moglo bi biti. Opet je reuma uhvatila mene.”
“Vidim da ti gramatika još uvijek ne ide.”
“Hrvatski jezik težak jest.”
“Tu se slažem, ali ipak, u 900 godina si ga mogao naučiti.”
“Nije sad bitno to. Kako da pobijediš Smitha, ja ću ti reći. Uništiti originalnog, ti moraš."
“Ali kako ću znati koji je originalni?”
“Znati ti ćeš. Ti si Onaj.”
“Koji?”
“Ma znaš. Onaj. Onaj pravi. Onaj jedini.Odabrani”
“Ah, taj Onaj! Ajd probat ću.”
Yoda je nestao iz mojih misli.
“Robine!”viknuo sam. “Napni jednu strijeli i drži je naciljanu u moju glavu. Kad dignem mač ovako visoko u zrak, odapni je!”
“Ali ne razumijem…”
“Samo učini to!”
Zatrčao sam se u rulju. Excaliburom sam krčio put ispred sebe.
“Hej Sax, šta ima?”upitao me Batman mlateći Smithove kad sam prolazio pokraj njega.
“Ne mogu pričati, moram klati.”
“Okej.”rekao je Batman i vratio se šori.
Okej, koji je sad originalni.
Prestao sam razmišljati i pustio sam da instinkt vodi…veoma kao na prijemnom danas.
Moje noge su same pronalazile put. A Excalibur ga je sam pravio. Ubrzo sam osjetio da je pravi blizu.
Prolazeći kroz rulju, osjećaj je rastao. Tada sam ga vidio.
Izgledao je kao i svi drugi, ali znao sam da je on. I on je mene opazio.
Približio sam mu se na manje od metar, dignuo sam Excalibur visoko u zrak i počeo se saginjati.
Agent Smith je krenuo prema meni sa ozbiljnom namjerom da me uništi.
Robinova strijela je prošla tik iznad moje glave. Išla je toliko brzo da mi je odrezala komad kose.
Išla je toliko brzo da je agent Smith nije ni vidio. Strijela mu se zabila posred čela. Jedan trenutak je stajao zabezeknut, a jedan trenutak bio je dovoljan da ga prepolovim.
Kad je agent Smith pao na pod, svi ostali su nestali. Batman i Superman su još neko vrijeme mlatili prazan zrak dok nisu primjetili da su im neprijatelji nestali.
“Hej, što bi?”upitao je Superman.
“Žao mi je dečki što vam kvarim zabavu, ali imamo još dosta posla.”
Post je objavljen 14.07.2005. u 19:02 sati.