Marketing
Tuga
Neznam ni sam kako sam se rastuzio ali jesam,kopajuci duboko u svojim sjecanjima i mislima shvatio sam koliko mi toga nedostaje,kako zapravo nisam ni mrvicu sretan a nisam ni mrvicu zadovoljan svojim zivotom,iako neki od mojih frendova procitajuci ovo poslali bi me u 3 p.m.,mislim na one koji mi znaju starce i na one koji su cesto kod mene i s kojima se stalno druzim,po njima moj zivot je savrsen,nesto pozelim kazem starcima i to dobijem,starci mi ne seru skoro nikada zbog izlazaka i u zadnje vrijeme uopce me ne zovu da pitaju di sam ni sta radim,i to mi full odgovara jer imaju povjerenja u mene,kada mi treba para odmah ih dobijem od staraca bez puno diskusije i tako sve je to ok,ali ipak osjecam neku prazninu u sebi,nesto me svako toliko full rastuzi i nemogu si pomoci,ono u mojoj glavi sve misli preplavi mrak,mracne misli i sve neke gluposti,od jednom se osjecam kako lagao tonem u crninu,kako tonem na neko zaboravljeno mijesto gdije obitava tuga,kao da bez povratka tonem u sve vecu srninu i da se iz te crnine nemoze izaci,ali cesto me kada se tako osjecam raspoloze frendovi,my girl a i svi bliznji,ali danas neznam,nemam volje za nista neznam ni sam zasto...kisa pada,nebo je tmurno sto meni odgovara jer na neki nacin opisuje djelic moje tuge...ali sta se moze ma doci ce i bolja vremena...nadam se da vi uzivate...
P.S ako netko shvati poruku slike na pocetku posta neka mi kaze,jer nisam nasao nista pametnije ali ne shvacam recenicu...
Post je objavljen 12.07.2005. u 20:52 sati.