Ne vidiš li - čudno vrijeme.. Preskočili su ljeto.. Sunčani dani kao zalutale lude, tumaruju izgubljeno između dvije tri noći.. Pa se izgube u međuprostoru.. Do nekog novog slučajnog izranjanja iz ničega ili nečega.. Tako i Ti i ja.. Propali smo kao u rupu u nešto što se zove prošlost..
Soba je sasvim identično prozračna kao i onda kada smo po zidovima lijepili uzdahe.. Sada se međutim, ne bi uklopio u miomirise.. Ne znam zašto, ali ne pripadaš više ovdje.. Mislim da ne bi stao ni u mene. Nutrina bi se pobunila i postavila branu. Ne ostavivši ništa kada si otišao, ništa se metamorfoziralo. I pretvorilo u nevjerovatnu nakupninu ničega.. Znaš li da kada bi me i dotakao, da to više ne bih bila ja.. Ako bih Ti se i podala, dala bih Ti nekoga koga uopće ne poznaš. Kroz čitavu noć plovio bi na nepoznatoj splavi.. Jer više nisam Tvoja.. Jer sam se svjesno servirala drugom.. Naga, više nego sam ikada bila s Tobom..
S Tobom sam bila uvijek bez nedostatka. Pomne pripreme za izvedbu bez greške.. Možda smo tu najviše i pogriješili.. Igrajući predstavu bez ijedne mane.. Bez šaptača koji bi mogli šapnuti nešto bitno..
Pišem ovo samo zato jer žalim što Ti nisam uspjela pokazati koliko mogu.. I koliko sam bolja nego kada sam idealna.. Jer mi je bilo važno kao ni jednom prije i kao ni jednom poslije, pomalo žalim što nisam znala ponuditi sve što sam imala.. Na tacni zadovoljstava posložila sam samo ono što sam mislila da izgleda bogato i fino.. Ni jednom sebe u dekadentnom izdanju..
Ni jednom sebe do kraja.. Kao zrelu smokvu rastvorenu na nečijem dlanu..
Post je objavljen 12.07.2005. u 01:38 sati.