Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nepredvidljiva

Marketing

ipak, poželim neko pismo

Ponekad mi treba samo malo ničega.. Jer imam previše svega. Previše svega što mi ne treba.. Pa bih malo ničega da razrijedi svu tu smolu od moga postojanja da vidim kada otvorim prozor..
Ljubi me netko tko me treba ljubiti. Da ne treba, ne bi me ljubio.. On to čini tako ustrajno i lako. Bez ijedne smetnje, bez ijedne misli koja bi omela tok želje.. Zaboravila sam kako je kada te netko ljubi potpuno.. Kako je kada rijeka teče bez ijedne brane.. I kada me gleda i kada me uzima, čini to toliko predano i nevino, da se osjećam ponekad kao bludnica u rukama dječaka...I te riječi koje mi šapuće tako su mi strane.. Jesam li ikada čula nešto tako ljubavno.. Pomalo infantilno, pomalo zrelo, ali posve nježno.. Što da kažem na sve to.. U nekim prijašnjim krevetima, riječi su bile preskakane.. Eventualno su pogledi uspostavljali veze, ali i to je mogla biti optička varka.. Ono što je ipak bilo rečeno, očito je zaboravljeno.. Kao da nije ni bilo prevaljeno preko usne..
Ispod moga balkona, kada sjedim na njemu za toplijih dana, stalno zvoni jedna telefonska govornica.. A nikoga nema.. Zna zvoniti čitavo popodne.. Pomislila sam nakon nekog vremena, da je poziv upućen meni.. Ozbiljno razmišljam da se spustim i dignem sliašlicu.. Ne može biti slučajno.. Odgađam samo zato jer se bojim što bi mi mogao reći Netko S Druge Strane Žice..
Sinoć sam oko 03 ujutro pomislila da je možda sve uzaludno.. Da je On nezaboravljiv. Moja Tantalova muka.. Onda me Ž. zagrlio i prstima mi počešljao kosu.. Jednostavno, znala sam.. Otići ću s njim.. Samo Ž. i ja.. Bez Njega. Jer me gleda da ne propusti ni jedan izraz mog lica.. Jer pamti ono što kažem, a što nije bitno.. Jer mi prstima češlja kosu kao djetetu poslije kupanja..
Jer sam u njegovom svijetu ono što sam uvijek htjela biti u Njegovom svijetu..
U maniru svega ovoga, neprestano me prate zadnjih dana četiri davno naučena stiha.....
...........Ti si zadnji romantik na ovom svijetu
što se sporo kreće i čeka Raj..
Malo si samo promijenila glumce,
ali ist je komad, isti zaplet i kraj..................


Post je objavljen 09.07.2005. u 16:55 sati.