Pomodarska groznica blogeršćine navlekla je na ovo mesto i mene, starog internetskog amatera, koji uvijek ima nekakve zadrške prema svemu kaj kompjutori i internet nudiju, a opet, kad-tad se pokoja od tih novotarija obrecne i na mojem računalu.
Kako rekoh, ovaj bi blog trebal biti kolekcija promišljanja, razmišljanja, mentalnih ispljuvaka i laprdanja jednog šarlatana, koji, eto, kako ove večeri, tako i općenito u ovom razdoblju života ne zna kamo bi sa sobom, pa se usmjeril na ovu domenu svemrežnog ozemlja.
Cilj ovog prvog posta posvemašnji je uvod, bez pretjerane pompe (jer, ako vam se stil čini pompoznim, onda vam moram reći da sam to, jednostavno, ja).
Eto, vani je pretkišno razdoblje, celu večer se sprema kiša, kak bi naš narod rekel, "kak gladan srat", a opet niš od svega. Možda je i bolje tak, jer, kad konačno bljuzne i istovari se, to je tako predvidljivo, a bogme nije ni preugodno. Ovak sve ostaje samo na nagovještaju, piri hladni vjetrić, i sve mi to donosi neku milinu rane ljetne noći.
Sutra mi je imendan. Da sam u Poljskoj, bilo bi velike svetkovine. Ovdje to niko ne slavi, većina ljudi opće nema pojma kad im je imendan. Ja sam slučajno doznal, jer Krešimir je navodno isto ko i Petar, pa onda Petar i Pavao ideju skupa, 29. lipnja. Da im vjerujemo? Nemamo razloga da ne, ipak su crkveni oci, kak se voliju nazivati, dostojanstvenici, pa neka im onda bude.
A slučajno mi je još i matična župa Sv. Petar, tak da bum se otišel sutra prošetati do crkve, da se ogrebem za koji medenjak na proštenju, a možda i čašicu gvirca...
Ovo je ipak prvi post, pa ne bum odmah počel drobiti o životnim dilemama i tjeskobama, neka zasada sve ostane u vedrom tonu. Teško da bu puno ljudi ovo odmah nahrupilo čitati, trebalo bu par tjedana da se to etablira...onda ja zgiljam na more, i ostavim vam neki cliffhanger da si grizete nokte do jeseni...
I, gdi ćeš bolje pjesme za lansirati blog s ovom pozadinom od već legendarne "Kap po kap" od Zorice Kondže (ili kak se već zove ta stvar?)...
Post je objavljen 28.06.2005. u 23:41 sati.