Imam osjećaj da će jučerašnji dan imati velike posljedice u budućnosti. U Zagrebu je sviralo i pjevalo Bijelo dugme, bend koji je uveo u prostore bivše nam domovine nešto novo a to je rock za sve generacije. Oni koji nisu bili na koncertu mogli su se prisjetiti slavnih dana naše prošlosti gledajući Bitku na Neretvi. Fantastično oslikani likovi i karakteri ljudi. Iz filma mi je ostala posebno upečatljiva scena sastanka partizanskih vođa na kojem se raspravljalo o ranjenicima, tifusarima, o narodu. I jedan od partizana koji je tražio da ostave narod i ranjenike i pobjegnu. E, taj lik je fantastično ocrtao zločinca koji nakon rata nije prezao od ubijanja i osvete, lik koji nije bio partizan u duši. Nažalost, takovi likovi su nakon rata okaljali žrtvu koju su položili narodi i narodnosti Jugoslavije u borbi protiv fašista i njihovih pomagača u vidu ustaških, četničkih i ostalih izdajnika svoga naroda. A najgore od svega je da takvi likovi danas kroje našu sudbinu jer su se udaljili od naroda i njemu se obraćaju samo kad su izbori. Pokazali su svoje lice nakon posljednjih izbora. Pokazali su da ne poštuju čovjeka niti imaju dostojanstvo. Imaju samo jedno božanstvo kojem je sve podređeno a to su njihove riti. Takav sumrak morala mora iznjedriti nekakvo svjetlo koje će nam svjetliti u budućnosti jer ovakvi izbori nemaju više smisla, a ovakvi političari moraju otići sa scene. Smrt fašizmu sloboda narodu!
Post je objavljen 23.06.2005. u 08:45 sati.