Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tepljuh

Marketing

Kuća koje nema



Stojimo na kućnom pragu
i gledamo niz polja, što
kiša ga zakićena perjanicom škropi,
a veče ogrnuta kabanicom tame njiše se.
Iza nas nema kuće iz koje bi
strujio miris tek skuhane večere.
Iza nas nema dječje cike i kliktanja.
Ne smijemo se okrenuti prema predjelu
požutjelom i prezrelom,
u kojem oblak posrće od udarca,
dok glas iz mraka govori da konju opada griva,
a rana na bedru, što vuk mu je zada ugrizom,
sporo zarasta u oblogu ljekovitih trava,
jer konj je star i ne sjeća se više.


Zaljubljeni smo u nadu što kiša je prikaza
nad večernjim gladnim poljem.
Tuđa kiša u tuđem sutonu se dimi,
u maglini, dok iz tobolca mokra,
razgovarajuć u toplu predvečerju,
vadimo prost duvan ljuta okusa i zamatamo
u novine davne, po kojima otoci plove u magli.
Na isječku, istrgnutu iz važne cjeline,
vidi se, piše, ko da je juče štampano:
"5.9.1919...dolje, dolje laž, dolje hrv
zapravo zaleđen salon ---dolje sve --- živil
Novo mora doći i ja vjerujem u novo --- ono
doći...",
ali tekst izgara u duvanskom pepelu. I gar
u ustima godi. Crtež olova u tragu lišaja, na
surovoj kori, dok nas prožima drhtavica
od razjapljene rane,
iza nas raskriljene, pred noćju i prikazama.
To vrhunski je domet lirskog mučenja pred
glogovim
kocem i dječji magarčić, što leti nebom u snu.
Osušeno goveđe crijevo, njiše se na vjetrovitu brijestu,
škripeći o grane mraka kog doseže glas
promuklog čekića iz kovačnice svijeta i zalogaji
nad glavama: bezglave ptice ili plamsaj ognja
u čađavu dolu,
dok stojimo na kućnom pragu,
kuće koje nema,
a iza nas razjapljena rana gruša se preglasno.




Post je objavljen 13.06.2005. u 09:21 sati.