Ili, još bolje --- i sad recite da veliki biznis ne diktira zakone tamo gdje se pare zbilja vrte:
Zakon o autorskom pravu, Članak 20.
Pravna osoba ili poslodavac imaju isključivo pravo, u okviru svoje redovne djelatnosti, za vrijeme od pet godina, iskorištavati autorsko djelo što ga je u izvršenju svoje radne obveze stvorio zaposlenik u toj pravnoj osobi odnosno kod poslodavca (djelo stvoreno u radnom odnosu), bez zahtijevanja odobrenja od zaposlenika - autora tog djela.
(blabla...)
Uz iznimku odredaba iz ovoga članka, na računalnom programu stvorenom u pravnoj osobi odnosno kod poslodavca, nositelj autorskog imovinskog prava jest pravna osoba odnosno poslodavac.
Kužite? Znači, ako mene firma zaposli da smislim novi lijek, ili da istražujem subatomske čestice, ili da proučavam Joyceovu poeziju --- ono što sam napravio mogu, u principu, utržiti ja (ako me firma ne natjera posebnim, vlastitim ugovorom). Ali to za vas infokmetove ne vrijedi, he he he he he...
Kome god da prodam tekstove iz svog bloga, ne bum se openezil.
Ali sad --- tek tu --- razumiješ ljude poput Richarda Stallmana.
Tu je zeko! Eve ga kapitalizam u nastajanju in nuce. Iskorištavanje čovjeka po čovjeku pomoću kompjutera.
Post je objavljen 15.01.2005. u 11:39 sati.