Zakon koji se ne primjenjuje irelevantan je. Zato je i Zakon o autorskom pravu za hrvatski rukavac interneta irelevantan. Uključujući i ovu našu zajedničku blog-kućicu.
Nadalje, prava koja imamo, a ne znamo da ih imamo, praktički su nepostojeća. Tu vidim glavnu vrijednost dolaska Creative Commons u Hrvatsku: obrazovnu.
Nažalost, prava koja imamo, znamo da ih imamo, a ne možemo ih zaštititi (jer se ne prezivamo Vučković niti Gates, pa su za nas hrvatski sudovi nedovoljno djelotvorni), također su praktički nepostojeća.
("Nigdar ni bilo da ni nekak bilo": slutim u ovoj pravnoj bespomoćnosti dugu lokalnu tradiciju.)
Dakle: nama --- za razliku od GatesBushije --- nije toliko pikantno propagirati anarhiju, kad imamo državno podržavanu anarhiju. Po poznatom principu: veliki krše zakon na veliko, a mi mali sretni smo jer i mi tu i tamo možemo spržiti CD, švercat se u tramvaju etc.
Creative Commons u Hrvatskoj tako načas podsjeća na socijalističke prosvjede jugoslavenskih radnika protiv kapitalizma u Americi, ili što već. Kriva adresa. Mi imamo sasvim drugačije probleme.
(Da, dragi anarhisti, znam da je državna anarhija upravo ono protiv čega se vi borite --- da je ta anarhija jednosmjerna, pa zato nije ono što biste vi htjeli. Znam.)
S druge strane...
Post je objavljen 15.01.2005. u 11:42 sati.