Drugačije se razvio Jutarnji list. (...) Kad je 1919. u ime izdavača tiskare Granitz preuzeo vodstvo lista dotadašnji njegov administrator Eugen Demetrović, otpadnik od Socijalističke stranke, list se razvija kao izrazito komercijalna novina. Novi je urednik umio iskoristiti poratnu i ekonomsku i političku konjunkturu. Uzor mu je bio peštanski Az Est, mjerilo senzacija, registriranje događaja koji mogu hipnotizirati i potresno uzbuditi čitatelja, prije svega govoriti osjećajima i instinktima. Vjerojatnost, tačnost vijesti je nuzgredna, sitna se zbivanja uvećavaju kad ih nema, događaji se izmišljaju, "stvaraju". Primjer je takvog izvješćivanja bila informacija o navodnom nemoralu na ženskom liceju, na ženskoj srednjoj školi. Vijest je uzbudila javnost, roditelje, svojtu, pedagoške krugove, pokrenuta je istraga vlasti, sazivani su roditeljski i nastavnički sastanci i skupštine. Nakon desetak dana utvrđeno je da nema ništa, list se uvijeno ispričao, ali svrha je bila postignuta. Ljudi su se za to vrijeme otimali za list, naklada je poskočila, raste dalje na sličnim stvarnim ili izmišljenim aferama. Pogotovu kriminal, spretno serviran, magnet je za čitatelja. (Slučaj Jove Čaruge, Prpića malog, ubojice Rumplera, slučaj Sokač, pa slučaj Paskijević.) Izvještaji o justifikaciji zločinaca dolaze na prvo mjesto, potisnuvši sve ostalo novinsko gradivo dana. List je razvio i internacionalnu i unutarnju političku izvještajnu službu u Beogradu, uvijek s naglaskom na senzaciji, na nekom događaju ili kombinaciji za budućnost, koja dolazi neočekivano pa golica radoznalost. List također prvi izgrađuje u velikom mjerilu sportsku rubriku --- koju npr. Obzor i stranačko-informativni listovi uopće nisu priznavali --- otvara rubriku za ženski svijet, rubriku "pravnog savjetnika", gospodarski prilog koji na zahtjev daje praktične savjete. Urednici su rubrika poznati stručnjaci (za gospodarstvo prof Mandekić, za sport Pavao Kauders, pa dr Branko Kojić, za pravnog savjetnika najprije dr Lavoslav Schick, kasnije dr Bogoljub Bratić). List prvi od informativnih novina počinje pratiti privredni život, zanimljiv i za prosječnog čitatelja-malograđanina zbog ekonomske i financijske krize. I tu je odlučna samo senzacija, nema sistematskog praćenja i analize ekonomskih pojava. Kad se u razdoblju inflacije mnoštvo bavilo špekulativnim poslovima, krijumčarenjem valuta, burzovni izvještaj iz Züricha o stanju dinara postaje glavni naslov u listu.
(Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771--1939, Zagreb: Stvarnost, 1962, s. 393--94)
(razvijena poredba)
Post je objavljen 11.01.2005. u 19:33 sati.