evo, danas u školi mi prijateljica rekla kako smo mi muški seksistička, šovinistička i bezosjećajna umišljena govna i kako bi svijet bio daleko bolji bez nas... a sve jer joj je profa da asa iz likovnog... jao nama...
Htio bih vam ispričati priču o jednom momku, koji je bio vrlo hladan prema svemu...a pogotovo prema svojoj curi...
Taj momak X je bio u vezi sa curom Y preko 2 godine (teško mi je za virovat, al eto). I u te 2 godine, ona je njega voljela i trpila...mnogo, mnogo... On ju je varao, derao se na nju, jednom ju je čak i udario...
ali ona je opraštala... progutala bi knedlu u grlu i rekla oprosti... zašto, nije mu bilo jasno... ali njoj je... to je bila ljubav... i nije mogla bez njega... nakon 2 godine on je nju pretukao skoro nasmrt...
i završila je u bolnici... no, nitko nije znao tko joj je to napravio... pala je u komu... on se isprve pravio hladan (kako je samo uspijevao), no jednog dana se pojavio u bolnici, došao do njenog kreveta dok nikoga nije bilo...i rasplakao se... plakao je pola dana i molio da mu oprosti, da se krivo odnosio prema njoj, i molio ju da se probudi iz kome... no, ništa se nije događalo... prošlo je tako i par tjedana, ali ništa...
onda je on odlučio... nije više mogao trpjeti... i pukao mu je film...
prerezao si je vene... i umro... našli su ga već mrtvog u kadi....kraj njega je bila poruka: ne mogu živjeti s tim da sam ubio osobu koju sam najviše volio na svijetu...
par dana kasnije...ona se probudila iz kome...
u čemu je poanta??? poanta je u tome da svaki muškarac, svaka osoba općenito, osjeća u sebi, ali to pokazuje ili više ili manje... sad je samo pitanje da li je to dobro ili loše...
ima jedna teorija, a ide ovako:
"Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim posljedicama"
toga su se držale žene kroz povijest... i danas je posljedica to da su muški stvarno postali bezobzirni.... ali nisu svi...
(bar ne ja :)))
Post je objavljen 07.01.2005. u 21:46 sati.