Već se nekih desetak godina kod nas vodi rasprava o legalizaciji ili kriminalizaciji lakih opojnih droga, uglavnom marihuane, i te se rasprave, nažalost, vode uglavnom na političkom terenu radi dnevnopolitičkih probitaka. Osobno sam veliki protivnik droga, nikad nisam čak ni marihuanu kušao, ali smeta me licemjerje onih, uglavnom iz konzervativnih krugova, koji su jako glasni u tim raspravama, ali ih nikad nisam čuo, kao uostalom ni njihove oponente, da se zalažu za postroženje uvjeta pod kojima se može konzumirati, primjerice, alkohol. Naime, svatko od nas zna da postoji zakonska zabrana točenja alkohola maloljetnicima, ali isto tako svatko od nas zna da su im alkohol, ili cigarete, dostupni na svakom koraku, od kuće, preko trgovina do kafića. Ja ne znam nikog tko je umro od marihuane. Mislim čak da je znanstveno dokazano da ista pod određenim uvjetima ima i stanovite terapeutske učinke. S druge je strane činjenica da kod nas godišnje tisuće ljudi umire direktno zbog konzumacije alkohola, on je često uzrokom nasilja, od obiteljskog nadalje, zlostavljanja, od njega stotine godišnje pogibaju u prometnim nesrećama, a tisuće u njima gube dio zdravlja. Dakle, činjenica je da je alkohol društveno mnogo pogubnija ovisnost i porok od, primjerice, marihuane. Prema tome, potenciranje rasprava o (de)kriminalizaciji marihuane, uz istodobno prešućivanje učinaka drugih, kudikamo po zdravlje štetnijih oblika ovisnosti, od cigareta i alkohola nadalje, po meni je još samo jedan primjer svekolikog hrvatskog licemjerja.
Post je objavljen 06.01.2005. u 10:21 sati.