Mortuus est autem nonis Januariis a Natali Christi anno MDXXIIII non difficulter (ut alii solent) aut diutina aegritudinae consternatus : sed laudans dominum creatorem suum, integer vitae scelerisque purus spiritum efflavit: Bonum certamen certavit | cursum consumavit | fidem servavit: Sepultus est honorrifice in ecclesia Divi Francisci extra muros in proavorum suorum sepulchro veluti ipsemet testamento mandaverat: per quod quicquid sibi remanserat Christi pauperibus legavit. Et (...) epitaphiis exhornatus ad celestem patriam ad quam jugiter aspirabat feliciter evolavit.
(najte straha imat nihče)
"Umro je na januarske none, godine od Kristova rođenja 1524; niti teško (kao što drugima zna biti) niti mučen dugotrajnom bolešću, nego hvaleći Boga svoga stvoritelja, čista života, od zlodjela prost, dušu ispusti; dobro se tukao, put je prošao, vjeru sačuvao. Pokopan je svečano u crkvi Svetog Frane izvan zidina (= Sv. Frane na obali), u grobnici svojih predaka, kako je sam oporukom odredio; istom je oporukom sve što mu je ostalo poklonio Božjim siromasima. Te je (...) epitafima urešen sretno odletio u nebeski dom, za kojim je silno žudio.
Ovako završava biografija Marka Marulića, Splićanina, koju je sastavio njegov prijatelj Frano Božićević Natalis. Marulić, 74 godine star, preminuo je na današnji dan, pred --- kao što vidite --- 481 godinu. Ima tu dvojbenu sreću da je tema moga d******** (znate već tu prostu riječ).
S nekih 50 godina Marko Marulić --- koji je dotad, čini se, živio uobičajenim ST životom dobrostojećeg trgovca --- uključio se u uzavreli svijet novih tehnologija, kao njihov oduševljeni pobornik; bio je aktivist, i dao je sve od sebe da te tehnologije mobilizira za mijenjanje svijeta, za njegovo približavanje drugim oblicima postojanja. Taj aktivizam čini ga u našim očima --- pogotovo ako ne dijelimo njegova uvjerenja --- fanatikom; ali čovjek je uspio u svijetu, i softver iz male spliske radionice strelovito se proširio Evropom 16. i 17. st. (dobro se uklopio u tadašnje borbe korporacija za monopol nad drugim oblicima postojanja). No, budući da je isti softver danas beznadežno zastario, ljudi koji žive na autorovu današnjem prostoru poznaju ga uglavnom kao pisca prve lokalizirane sex&swords igrice --- također danas zastarjele, ali još uvijek šarmantne: kao predstavnica opkoljenog grada, morate se infiltrirati u neprijateljski logor i eliminirati neprijateljskog lidera.
Marulić je posjedovao i talent za image control; kako vidimo, postao je brand za koga i danas znamo --- a postao je to prvenstveno sposobnošću da svašta dokumentira, opsesivno i diskretno u isti mah. Mogli bismo reći da je i od vlastitog života napravio igricu detekcije, lukavo rasipajući clues o sebi od Poljuda do Glasgowa.
Napokon, njegova ideologija za današnji je ukus odviše asketska, odviše usmjerena na zdrav i politically correct lifestyle; njegovi savjeti za ženski orgazam neće baš biti reprintirani u Kozmu. Ali usprkos svojoj odanosti revolucionarno-asketskoj stvari, njegovi tekstovi --- kad jednom pokupite sve te zakučaste komande --- pokazuju jedan vrlo ne-asketski užitak u riječima. Užitak u zvuku.
Isti onaj kakav danas čujem kod Marulićevih zemljaka TBF.
Post je objavljen 05.01.2005. u 13:38 sati.