Marketing
Samuel Pepys ima blog!
(hvala Quod za link)
Samuel Pepys (izg. Pips, kao u ... Čips i Video-klips) bio je državni službenik u Londonu od 1654. (godine kad Trogiranin i povjesničar Ivan Lučić Lucius odlazi u Rim); P. je umro 1703. (kad je objavljen erotski bestseller Vitaglichiv, Andrii Istumacchenye pisnih Davidovih v Spyvania Slavinska sloxeno, Bnecih, 1703).
Pepys je bio praktičan poslovni čovjek s raznoraznim interesima. London --- koji u to doba ima 500,000 stanovnika, tj. više od polovice urbanog stanovništva Velike Britanije --- je P.u nudio raznovrsnu zabavu (pogotovo glazbu, žene, birtije, knjige i novotarije). P. je uvijek bio, veli, "with child to see any strange thing". "Malo je u Londonu bilo mladih ljudi ravnih njemu po izoštrenosti i širini apetita za užitak."
A kako mi sve to znamo, gospodo? E pa P. je od 1. siječnja 1660. vodio svoj blog. Pravi pravcati --- na 3800 stranica, u 6 svezaka, tijekom 10 godina (samo mu je konfiguracija bila malo starinska). Tu je P. pričao otvoreno i detaljno o ženama koje je ganjao, o prijateljima, o poslovima; davao oduška zavisti, nesigurnosti, trivijalnim zanimacijama, i svojim klanjima sa ženom. Tako da mu je dnevnik podjednako važno svjedočanstvo o životu u Londonu 1660-ih, povijesni dokument, i temeljno djelo autobiografske literature (ili "literature", budući da nije nastala radi čitalaca). Povijesni događaji iz perspektive običnog, inteligentnog čovjeka usred svega toga.
Blog je odličan medij za čitanje P. dnevnika. Nešto kao svakodnevni ritual. Alal vera Philu Gyfordu.
(Pepysov je dnevnik, inače, na hrvatski preveden u izvacima --- što me beskonačno ljutilo; i dakako da P. nema članak na hr.wikipedia.org.)
Post je objavljen 30.12.2004. u 12:10 sati.