Proces pretvaranja u sredovječnu muhu (kao kod Jeffa Goldbluma) nastavlja se nezadrživo. Zanimljivo je da se pritom transformira ne samo promatrani subjekt, nego i njegova okolina: sve postaje drugačije --- stan u kojem si odrastao nekako je mali i skučen, knjige koje si čitao sve su prašnjavije i jadnije. Staro nestaje, novo ne nastaje baš očaravajuće. A onda, povrh toga, bujica vremena doplavi (ovdje look&feel Robinsona Crusoea) --- Ritam. Elektronske avatare sveščića --- roto-papir obligatan --- koji u praktički svim brojevima do '89 (osim onih koji su se raspali od upotrebe) još uvijek čame negdje u kartonskim kutijama u mome mothershipu. Ono što smo Dubravka i ja čitali dok smo išli na koncerte. Onu važnu ciglicu u našem predkompjuterskom virtualnom svijetu. Ono doba kad sam slušao muziku, a ne samo "Kadsisretanpljesnidlanomtiodlan".
Gledaš to, i u izvjesnoj mjeri kao da se dogodilo nekom drugom.
Oprostite, sad mi je došlo da se malo penjem po stropu.
Post je objavljen 28.12.2004. u 15:24 sati.