Pregled posta

Sreća. Hmmm.. Valjda jedina stvar koje nikad nema previše. I opet ja vadim prežvakane rečenice.. Bolje je roditi se bez ku...( ) nego bez sreće. ako si sretan,narast će ti. Simple as that. A kaj mene čini sretnom? Tako malene i malecke stvari da su to čuda! Kad izađem s faksa predvečer,a još je dan..kad se probudim u 8,vani je sunčano,a ja znam da će mi biti divan dan, kad se probudim u nedjelju i dođem u kuhinju gdje moji čitaju novine,piju kavu i jedu klipiće..kad dobim poruku,kad gledam crtiće, kad pijem benko s petit beurre keksima , kad potamnim na Suncu, kad zaronim u moru i svaki puta mogu sve duže izdržati, kad mi Ribek namigne, ili kaže ''tukicee'', kad s njegovom sestrom sklopim pakt da mu napunimo majicu strganim papirićima..kad kupim novu maskaru, kad mogu nekom nešto pokloniti, kad pijem čaj (čitaj-Žuju) vani sa svojom najboljom prijateljicom ,kad napravim štihak u beli , kad je moja cimerica dobre volje, kad uletim u stan, i pričeka me moj pesek mašući repekom... A to su samo počeci i počeci.
I moja obitelj me usrećuje.
Heh, nikad nisam pisala o svojoj obitelji. Ona se sastoji od mene, moje mame i mog tate. (no, i pesa). to ne bi bilo nikaj čudno kad bi moj tata bio i moj biološki otac. Ali nije. On je mamina prva ljubav , prvi dečko, čovjek s kojim se nije vidjela 27 godina i onda je iskra ponovno upalila požar. Neslućenih razmjera. Znači, službeno je on moj očuh. Ali, meni je to taako ružna riječ. Očuh. Mačeha. Sjetim se pepeljuge i čišćenja pepela. Uglavnom, tu uopće nije tako. Volim reći da je on moj kemijski otac, jer to kak smo mi kliknuli u protekle 3 godine, neki sa svojim očevima nisu mogli cijeli život. Od istog humora, do animoziteta prema određenim hranama :), svega. Savršeno. I definitivno je moja najdraža muška osoba. I zato je zaslužio da i o njemu pišem na ovom blogu. Pusa


Post je objavljen 27.12.2004. u 23:57 sati.