Svaki dan moram ponešto korisno učiniti. Ako oduzmem spavanje i posao koji su redovni, od dana ne ostane baš puno. To što je ostalo zovemo slobodnim vremenom. Zato jer je to vrijeme u koje smo aktivni, a ne mijenjamo ga za novac, i možemo raditi što god odlučimo da ćemo raditi.
To je NAŠE slobodno vrijeme. No, mi ga najčešće poklonimo drugima. Sebi ga ostavimo najmanje.
Kako SVOJE slobodno vrijeme trošiti na SEBE?
Zavisi od toga koliko vam se žuri.
Možemo se pustiti i učiti nešto usput. Uz život. Ako nešto danas naučimo – dobro, ako ne – naučit ćemo neki drugi dan.
Taman pred kraj života imamo osjećaj da znamo sve, ali tada nas zahvati filozofski pogled na ljudske ambicije i životnu dob: Da sam znao ono što sada znam, tko zna tko bih postao? Sada se ne isplati.
Ovo pitanje je vrlo zanimljivo. Da sam znao ono što sada znam..........
Slobodno vrijeme. Što ću izabrati za sebe? Mogao bih požuriti sa stjecanjem iskustava, mogao bih već sada znati ono za čime bih mnogo kasnije 'žalio što nisam znao ranije...'
Spoznam li već sada ono što bih spoznao tek pred kraj života, tko ću postati?
Uzimam knjigu i čitam nešto.
Pišu neki uspješni ljudi. Zanimljivi stavovi. Zanimljivi pristupi. I ja bih to mogao. Petnaest minuta do pola sata izoštravam način razmišljanja i gledanja svijeta. Kako se mijenjaju moji pogledi, mijenja se i svijet.
Sad će netko reći da "je čitanje knjiga gubljenje vremena". O, da! U knjigama bi pročitali nešto o sebi. Novine su daleko 'bolje', tamo se čita o drugima. Kad u novinama pročitate o sebi, obično je već kasno.
Palim televizor.
Ne gledam sve. Ali National Geographic... Ovo mnogi vole. Priča o životima. Prvo buha. Pa onda slon. Sva različitost dužine i brzine života. U buhinim očima svijet izgleda daleko veći. Kako izgleda u mojim? Jedan sat sam potrošio kako bih se čudio različitosti života i divio se ljudima koji su to izučavali i snimili. Ljudi mogu sve, zaključujem.
Netko će reći da "im je gledanje televizije omiljena aktivnost". Zar i TV Dnevnik, Vila Marija i Zamijeni ženu? Nadam se da ne.
Razgovaram s ljudima.
Baš je upao u pravi čas. Saznajem neke nove informacije koje će mi biti važne. Ne radi se o traču već o informaciji koja će mi uštedjeti novac. Hoću li potrošiti nešto slobodnog vremena na to. Pa mogao bih. Postavljam potpitanja, nudim svoju pomoć i suradnju, učvršćujem odnos. Bogatiji sam.
Ispred prozora nepoznat čovjek uzaludno pokušava upaliti auto. Imam nešto slobodnog vremena, podijelit ću ga s njim. Nudim pomoć, ali ne znam riješiti problem. Pozivam čovjeka u kuću, zagrijem ga crnom kavom i ponudim telefon. Oni koji znaju popraviti auto popravili su ga. Ja sam u međuvremenu upoznao sjajnog čovjeka. Bit ćemo prijatelji. Bogatiji sam.
Na kraju razgovaram i s onima koje već dobro poznajem. S njima sam stalno bogatiji za nova saznanja.
Netko će reći "da razgovorom ne možeš postati bogatiji". Na žalost, pogrešno ste informirani. Siromašnima duhom se siromaštvo reflektira u sve sfere života.
Razmišljam.
Razmišljanje je aktivnost koju mnogi ne vole. Nisam sarkastičan, zaista mislim na ljude koji za većinu stvari kažu: Ne želim misliti na to! Razmišljanje je jedna od jako brzih aktivnosti. Puno toga možemo 'promisliti' u vrlo kratkom vremenu. A ono što u glavi 'posložimo' je uvijek ono od čega krećemo u nove izazove. Ja razmišljam o onome što sam učinio, što želim učiniti, zašto to želim, kako ću... Razmišljam o ljudima, o njihovim prednostima, o utjecaju, uspjehu... puna mi je glava takvih stvari. Zato ostaje malo mjesta za crne kronike, TV dnevnike i tužne ljudske sudbine. Ima tek toliko mjesta da znam i drugu, crnu stranu, i da promislim što ne želim da se meni događa.
Sad će netko reći da 'misliti je drek znati, a drek znati nije cvijeće brati'. Ako spadate u tu skupinu, samo se vi tješite, zaista vam je ova deviza jedina potrebna. Ostanite i dalje fikus u nečijoj kancelariji.
Nije ovo sve što radim, ali poanta je da slobodno vrijeme moramo upotrijebiti i za vlastitu izgradnju, za izgradnju svoje osobnosti. Kao djecu usmjeravali su nas i učili roditelji i škola (malo i društvo).
I gotovo? Hej! Zašto sad stajati u mjestu?
Sve već znamo?
Sve smo prošli?
Sve smo probali?
Sve smo naučili?
Ja nisam, i zato nisam zadovoljan onim što imam. No, ne žalim se već idem dalje.
Svi oni koji su zadovoljni onim što imaju i što su postigli – na mjestu odmor!
I nemojte se žaliti.
Sad će netko reći "lako je tebi". Nije! Jer sam stalno u pokretu. Mentalnom.
P.S. Primijetio sam i neka nova lica u komentarima na prethodni post. Hvala vam. Cijenim vas.