Princess Valiant https://blog.dnevnik.hr/princezavaliant

četvrtak, 25.02.2010.

Čukni vo drvo... na dvor je prolet, živi sme

Kućanski poslovi su dobra lekcija iz skromnosti.
I prolaznosti. Čista duhovna vježba.
Odjeća s hrpe za pranje na štrik na hrpu za peglanje u ormar nosis dva dana i opet je na hrpi za pranje...
Usisavanje, punjenje suđerice, brisanje prašine... perpetuum mobile poslovi koje periodično opet i opet i opet.
A nitko ne vidi, ne primjećuje i ne cijeni.
Aj kuhanje, okupi se društvo za stolom, donesu ti vino i koji komplimentić :), al čišćenje je aktivnost u kojoj si sama sebi dovoljna. Ili frustrirana.
Ja sam si dovoljna. I zadovoljna.
Odrasla s majkom opsesivno-kompulzivnog tipa koja je išla usisavati iza mene, dvadesetak godina nisam prstom mrdnula. Jer se čistiti moralo točno na njen način, i nikad nije bilo dovoljno dobro. Ona je čistila i prigovarala kako sve mora sama. Danas znam da je to način na koji se osjeća korisnom... na koji se brani od promašenih odluka i neiživljenog života. Ona spika - "ako išta u životu znam, znam održavati kuću".
Ni danas ne razumijem zašto se nije razvela.
ti znas, kad sam nervozan, planem
pa mi ruka poleti
ali te moje tamne strane
ne znace da te ne volim...
Kad sam prvi put čula stvar, tresla sam se pola dana.
To su moji roditelji.
Bili. Onda su ostarili, umorili se, odustali... Mislim da ju već godinama nije udario. A vrijeđaju se u četiri zida, obostrano. Što mene ne zanima.
Pristojni su baka i djed, Prcmoljak ih obožava i oni njega, i to je naša veza.

No, skrenula sam s teme...
Onda sam se odselila kod sadašnjeg Zakonitog... nisam znala vešmašinu uključiti. Strava.
Al sve se živ čovjek nauči.
Kad sam se odselila od mame, shvatila sam da volim bijelo vino (ona pije samo crno) i čišćenje.
I to ne samo čistu kuću, nego baš proces. Kojim od kaosa nastaje red.

Ponekad mislim kako je beznadno.
Razvojna psihologija kaže da dijete uči hodati do druge, a govoriti do četvrte-pete godine (nemojte me loviti za godine, maglovito se sjećam - ipak sam prije 100 godina diplomirala. Poanta je da postoje rokovi). Ako se ta razvojna faza propusti, nikag neće govoriti kako treba. Ili hodati.
Ili one priče o djeci vukovima, koje se odgojili čopori pa su nikad ili teško naučili govoriti i živjeti s drugim ljudima u nekakvoj relativno sretnoj, socijaliziranoj zajednici.
Ponekad se osjećam kao takvo dijete vuk.
Nisam dobila neke sposobnosti - pravo na disanje, osjećaj sreće što postojim, samopouzdanje da pokušam, alate za živjenje s pogreškama... I sad kopam noktima i zubima da to sama sebi stvorim.
A propustila sam svoju razvojnu fazu za to... i koliko god da se trudim, šepat ću sve dane života moga.
Teško mi je pomiriti se sa sobom šepavom.
Ali živa sam.
I to je nešto.

Divan je dan vani.
Da što brže završim posao pa si priuštim pola sata na suncu? :) mmmmmm.....

srijeda, 17.02.2010.

Post mortem

Odahnula sam.
Prošlo je.
Valentinovo.
Sad kad gledam unazad, kužim da sam danima bila živčana, a nisam shvaćala zašto.
Imam dovoljno iskustva da znam kako me nije raspizdio zašarani zid ili bačena igračka (by Prcmoljak) ili višesano kašnjenje s posla i smeće ostavljeno u predsoblju (by Zakoniti).
I sad kad je proslo mogu reci...
Da, nadala sam se.
Nekoj sitnici, gelu za tuširanje iz DeeMa, nekoj krupnici kao fen nad kojim već mjesecima slinim (ima keramiku! i ione! a ja puštam kosu i treba mi svaka potpora u tome).
Prcmoljak je uspavao tatu, a ja sam, ne moguć vjerovat da to činim :), kopala po džepovima Zakonitog tražeći.... nešto, neki sitni dar kupljen to jutro u šopingcentru kad je zbrisao na wc i nije se vraćao pola sata.
Mogu li niže pasti? (mogu, mogu...)
Kad prekapaš džepove, sama si si kriva za ono što nađeš, to mi je jasno.
I da sam našla nešto za sumnju da ima ljubavnicu (tajni mobitel, čudni papirići, nepoznat ključ... ) - ne bi me uopće taknulo.
Čak bi mi laknulo što imam legalan, pred Bogom i ljudima uvažavan razlog za bijeg.
Loše. Loše. Loše.
O da, znam ja da Zakoniti ne voli Valentinovo, da misli kako je to konzumeristicko-imperijalističko-materijalistički praznik i blablabla....
Jebemu.
Dodji onda jedan blesav četvrtak ili nedjelju, ničim izazvan, i pokloni mi pjesmu. Nekad si čitao pjesme.
Donesi mi onu knjigu koju sam gledala u Profilu pa ipak ne kupila... kremu za zimogrožljiva stopala...

Ex me znao rasplakati i iznenaditi. Ex je pamtio da volim one kugle koje okreneš pa pada snijeg, crvene ruže (banalno do bola, ali volim ih), crtiće, ruske romane, tople šalove, kopče za kosu....
O, Ex je udarao ravno u srce.
Nazalost, i po obrazu.
I onda sam se udala za Zakonitog - jer sam znala da jedva da će ikad povisiti glas, da me nikad neće nazvati nespretnom glupačom jer sam prolila mlijeko, da me nikad neće udariti.
Jer sam mislila da je on moja jedina šansa da imam obitelj.
Better the devil you know. S tim da Zakoniti nije nikakav đavo, dapače.
A Prcmoljak je jedna od pet najboljih stvari u mom životu.
Ponekad mi krenu suze samo kad ga gledam kako spava...

I tako sam žrtvovala zaljubljenost, požudu i neizvjesnost... čovjeka iz mog prvog posta.
Mogućnosti.... za jednonoćnu avanturu ili za ljubav.
Moj (Ne)Mogući.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dnevnik princeze u srcu :), u stvarnosti razmažene, šašave i žestoke, povremeno opsesivne, povremeno normalne, žive u svakom slučaju.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr