Princess Valiant https://blog.dnevnik.hr/princezavaliant

petak, 22.01.2010.

Pametno i glupo

Donijela sam neke pametne odluke.
Da nećemo imati drugo dijete.
Bez obzira na situaciju, malo me štrecnulo kad sam vidjela koliko mu je laknulo.
On nije želio ni ovo prvo, barem ne tad. Ali želio je mene. A ja sam željela Prcmoljka.
Post mortem sve izgleda vrlo jednostavno... ispravni potezi, pogrešni potezi.
Lako je biti general poslije bitke. Etc.

Pospremam stan. To mi je druga pametna.
Čistim, bacam, ostavljam kraj kontejnera (jedna skupljačica boca prolazi svako jutro, i uzme sve što joj se čini upotrebljivim). Brišem prašinu, da izađem iz oblaka. Metem mucice ispod kreveta i pronalazim: autiće, naušnicu, nedočitanu knjigu. Čudim se svim tim stvarima :)
Još da mogu svoj život tako lako pomesti... da postoji opcija delete.
Imam gužvu na poslu, pa su mi planovi o odleđivanju frižidera trenutno zaleđeni :)
I čekam proljeće. Rana svitanja i duge dane. Toplinu.
Fali mi muving, trčanje parkom, ljuljačke i tobogani. Ne znam jel više fali Prcmoljku ili meni.
On obožava svog oca.
Svaki dan me bar 3x pita di je tata. Danas je bio strašno razočaran kad smo se vratili iz grada, a tate nije bilo doma.
U pola devet navečer.
Ne, nije da se zabavlja i ne mari za obitelj.
Tata je na poslu. Tatino radno vrijeme završava u pet, ali tata ostaje... dok ga moji pozivi na mob ne potjeraju kući.
On kaže da mora, ja kažem da je sam tako izabrao.
Da ga ne plaćaju toliko da bi dijete odrastalo bez njega.
On kaže da sam luda, da budem sretna što u ovo vrijeme krize i recesije ima posao.
Ja kažem da je i u najboljim vremenima radio tako.
On kaže, ja kažem, on kaže...
I ne razumijemo se.

Htjela bih ponovo čitati.
Prošla sam danas knjižarom i zlo mi je došlo od popularne psihologije, kvazi i religije, bestselera i knjiga koje nisu vrijedne papira na kom su štampane.
Nekad sam voljela SF, nekad dok je knjiga imala 100 fenomenalnih strana.
Tko da se probije kroz Lavove nečega ili Tiganu od pola tone?


Glupe odluke?
Počela sam pušiti, opet.
Nakon skoro četiri godine apstinencije i povremenog žicanja, zadnjih mjesec dana kupujem cigarete.
Ajd, moglo je biti i gore :)

22.01.2010. u 00:40 • 0 KomentaraPrint#^

četvrtak, 07.01.2010.

Pitanje za početak

Dobro jutro, džezeri...
Je li meni dobro? Pa, imala sam i gorih.
Kronično sam neispavana, ujutro se ne mogu probuditi, navečer ne mogu zaspati.
Volim jutra.
Kad Zakoniti ode na posao, a Prcmoljak u vrtić... ja ostanem sama sa svojom esspresso nesicom (dosta mlijeka i bez sećera, molim).
Mirno je i ja sam mirna. Mogu čuti svoje misli.
Dakle, to sam ja: sredina tridesetih, muž, dijete komada jedan, stančić na periferiji Grada, nešto kao posao (jedva za preživjeti) i ništa kao karijera.
A mogla sam biti njegova kraljica.
Je li ikad zapravo bilo nade?
Jesu li Lancelot i Guinevere mogli pobjeci u susjedno kraljevstvo?
Je li spaljena zemlja i deset godina rata vrijedila Parisu deset godina s Helenom?
Kako mi nedostaješ... tvoj alanfordovski smisao za humor, uvrnute priče iz onog drugog života.
I sve smo to jos mogli prijeći... komplicirane rodbinsko-prijateljsko-svi-u-krug odnose... moje tamne strane... tvoju ambivalentnost...
Ja sam nas pokopala. Kad sam se udala.
Sjećam se izraza na tvom licu... i nejasnog, neartikuliranog glasa što šapće da sam pogriješila.
Ti ne praštaš.
Dovoljno smo dugo bili prijatelji da to znam.
Ej, lanjski snijegovi...
I kuda da krenem sad?
Zakoniti je dobar čovjek. Prosječan muž (prljave čarape nasred sobe included), blag otac.
Samo ga više ne volim.
Ne volim njegovu logiku, njegovu distanciranost, njegov oklop od samokontrole (u petnaest godina koliko se znamo nikad ga nisam vidjela pijanog... pripitog... ono, doma, za nas racun... ne), proračunatost... odmjerenost...
Povremeno mi je drag, ali na pomisao da ću sljedećih deset, dvadeset... pet... tri... godine provesti s njim, ledi mi se želudac.
Polako ću se i ja kameniti, dok se skroz ne ukočim.
I nešto, netko u meni, vrišti NE.
I da sam sama, ne bih dvaput razmišljala.
Ali nisam. I oduzeti djetetu oca jer ja želim još malo radosti prije nego što umrem... ne znam.
Jesam li dovoljno sebična za to?
That's the question.

07.01.2010. u 19:31 • 2 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dnevnik princeze u srcu :), u stvarnosti razmažene, šašave i žestoke, povremeno opsesivne, povremeno normalne, žive u svakom slučaju.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr