Mjesec dana je već prošlo od jednog meni lijepog događaja. Nije ništa posebno, ali eto meni znači. Nisam očekivala da će vrijeme samo tako proletjeti. Obično uvijek brzo prolazi kad se nešto zanimljivo događa, a kad želim da prođe onda mi se čini kao da traje godinama.
Zašto sve što je lijepo brzo ode? I onda nam kao sjećanje ostaju samo uspomene. Nije baš samo. Bolje da ostane barem i taj mali podsjetnik nego da sve nestane, da sve zaboravimo. Treba se veseliti što se dogodilo, a ne tugovati jer je završilo.
Koliko njih nikad neće doživjeti te trenutke... nikad... A nama se pružila prilika da ih proživimo i osjetimo.

Vjerujete li u horoskop? Ja jesam, ali ne u onaj šta bude svakodnevno napisan u novinama. Vjerujem da svaki čovjek ima svoj specifičan horoskop, određen datumom i vremenom rođenja. To sam jedno vrijeme dosta proučavala. I stvarno kad se bolje to pogleda ima smisla. Većina toga što sam pročitala o svom znaku i podznaku je točna. Mogu se prepoznati u nekim opisima. Ne mislim da je sve što piše istina, ali i ma nečega u tome. Ne bi postojalo da nema smisla. Isto tako me zanima i magija. Nisam iskušavala dosad nikakve spellove, dobro osim jednog ali taj nije bio od velike važnosti. Kaže se ako vjeruješ u to da će se i ostvariti. E sad sve ostaje na vama. Inače meni je interesantno sve što je na neki način neobično i na prvi pogled nema smisla. Kad se prouči i to dobro zapravo shvatiš da neke stvari itekako imaju značenje čak i veće nego što smo mislili.

I za kraj željela bih pozdraviti jednu malu Crvenkapicu i njenog Vuka koji je eto na kraju ispao osoba koju sam od početka tražila. A ko bi rekao da je on Vuk. Crvenkapice nemoj mi ga se bojati... Dobar je on... Tako mi je stara rekla...