U što starimo?

25.11.2007., nedjelja

Leptirice

Image Hosted by ImageShack.us


Da ne bi sve ostalo na prošlom postu opet ću se osvrnuti na nasilje nad ženama budući da je danas Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nedavno sam gledala film "In the Time of the Butterflies" iz 2001. godine o sestrama Mirabal koje su bile političke aktivistkinje u Dominikanskoj Republici. Film je snimljen po istoimenoj knjizi autorice Julie Alvarez izdane 1994. godine. Glavna uloga u filmu je pripala Salmi Hayek, a u jednoj od uloga se pojavljuje i Mark Anthony.

Mirabal sestre-Minerva, Patria, Maria Teresa i Dede pokušale su se oduprijeti dominikanskom diktatoru Rafaelu Trujillu. Bile su dovoljno hrabre da započnu borbu protiv ozloglašenog diktatora dok se drugi nisu usudili ni njegovo ime izustiti. Bile su poznate kao Las Mariposas-The Butterflies. Minerva je studirala pravo koje je uspješno završila, no Trujillo joj je odbio dodijeliti diplomu, iako joj je dopustio da studira…
25.11.1960. nakon što su posjetile svoje muževe u zatvoru, Minerva, Maria Teresa i Patria su po naredbi Trujilla ubijene, nakon što su ih mučili do smrti. Dede je jedina preživjela i danas se brine za Muzej u čast svojim sestrama. Nakon 6 mjeseci Trujilla je stigla zaslužena kazna tako što je i sam pogubljen. Mirabal sestre su postale nacionalne heroine, simbol nacionalnog i feminističkog otpora, simbol hrabrosti, dostojanstva i borbe. Njima u čast, UN je 17. prosinca 1999. godine proglasio 25. 11. kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.


- 00:49 - Komentari (11) - Isprintaj - #

24.11.2007., subota

Vuco lakši za 10 000kn

Opet ti drhte ramena moja malena
Opet sam ti nešto kriv
Zašto skrivaš lice od masnice
Koja se i ne vidi...
HP

Kani se teških tema prije spavanja. Ma kanila bih se ja njih, nadasve da me ne šamaraju sa svake druge stranice. Šamar, kaže se kad te netko prvi put udari onda je taj kriv, ali kad te drugi put udari onda si sam. Pa dobro, ljudi su kukavice pa dopuste koji šamar i drugi put nadajući se da neće biti trećega, ali obično bude. Tad se već možda može reći da je tup onaj tko prima, ali ipak za onoga tko "daje" nema opravdanja. Pa tako čitam da je Vuco dobio za obiteljsko nasilje najveću moguću kaznu od 10 000kn. Nevjerojatno, opali koji šamar ženi i eto ti tek novčane kazne. Divota, nema šta…
A možda bi sve drugačije bilo da je Vucina gospođa odmah prije nekoliko mjeseci priznala batine koje je primala, no, tad je sve zanijekala i zašto je mislila da se to neće ponoviti? Da, da, kad te drugi put udari onda si sam kriv. Možda pregrubo zvuči, ali ima istine u tome…
Zamisli sad da si bogatun i svaki put kad ti je dosadno- ajmo, 1 šamar ženi, nekoliko tisuća kn iz džepa van i to je to. Uz to dobiješ i psihosocijalni tretman i šta ćeš bolje?. Ah to divno sudstvo, gotovo da bih i sama poželjela opaliti nekom šamarčinu pa neka me kazne. Ja nemam tih 10 000kn, meni bi naplatili 1000kn. Ima li dobrovoljaca?, ja predlažem da za početak ošamarim sutkinju koja je dosudila ovakvu presudu. No neću, nije ona pisala zakon. Ali brate, ovakva presuda može samo motivirati ovakve kao što je Vuco da nastave tamo gdje su stali. No, što se ja uopće čudim?, kazna je ipak najveća moguća.

A okolo nas ima mnogo takvih kao što je Vuco i to se redovito prepričava po kavama, ljudima je to smiješno, gotovo uobičajeno mogla bih reći. Ženica malo ne sluša, koji šamar i to je to, buahahahaha… Vuco će sutra normalno hodati cestom, ljudi će dovikivati:"Gdje si legendo?", žena je ta koja će sljedeće dane provesti zatvorena u kući jer ju je sramota. Kad izađe iz svog stana ljudi će jedva dočekati da kažu:"Gle ove jadnice", no rijetki će ju upitati kako je, samo pogled ispod obrva i to je to. Takvi smo mi ljudi…

I znate što je novo? Čula sam da Vuci izlazi novi album. Pitam se kolika je naklada, vidjet ćemo po njegovoj prodaji otprilike koliki je broj nasilnika u lijepoj našoj. Vuco je dobio nevjerojatnu promidžbu u medijima. Ispljuskao je malo ženicu, to je sve prošlo uz kaznu od 10 000kn i veeeeliku najavu da mu izlazi novi album. Nemam želju pogledati sad na netu tko mu je izdavač, ali mogu se sramiti što uopće imaju takvog čovjeka u svojoj "kući".
Ovakvih kao što je Vuco ima previše u našem susjedstvu. Ponekad ne znam da li bih krivila njih ili nas, da li bih žalila njih ili nas, da li bih pisala o njima ili o onima koji im "sude". Sramotno kako god okrenem...

Image Hosted by ImageShack.us



- 01:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.11.2007., srijeda

Zima zima

Image Hosted by ImageShack.us


Snježna idila-velika topla soba, pogled kroz prozor, sve se bijeli, još uvijek pahulje padaju, kao da je Božić pred vratima, no, nigdje božićnih darova. Lažem, lažem…
Moja hladna soba, vani pada snijeg, navlačim rukave preko prstiju, teško da se može tipkati u takvim uvjetima. Stiže zima, bogme ako je suditi po padalinama bit će zime. Kao da sam se odvikla zime nakon što prošle godine nisam nego jedanput nosila kapicu i to za Novu godinu na otvorenom. Eto mi ispravka, još samo da kupim pravi šal…
Mora da se nešto strašno desilo kad tako pada. Bit će da je zajednički mamin i tatin odlazak u shopping donio ovaj prohladni dan ispunjen cjelodnevnim padalinama. Bit će da je to. Opako se spremaju za subotnju svadbu. Moja sreća što sam se ovaj put izvukla i neću nazočiti početku nečijeg zajedničkog bračnog života. Iako je prošli put bilo i više nego ugodno na svadbi, ali zavisi kome se ide. Iako, napominjem da ne volim svadbe po tko zna koji put. Bolna je činjenica da me već jedna čeka sljedeće ljeto i to frendici od koje to nisam očekivala barem još koju godinu. Ali, živjeli šokovi!!!

Da, napokon sam oslobođena od odlaska u shopping s mamom. Ovoga puta ta je čast pripala tati, zapravo, ona je morala ići s njim. Začudo božje pa nije otišla sama kako bi njemu kupila hlače ili što god već, budući da je to praksa već godinama. No, sva sreća pa se dogodi jednom u sto godina da mora i sam otići. Meni kao promatraču sa strane i više nego komično kako su se oni uputili u potragu hlača i još uzbudljiviji je njihov povratak i činjenica da su uzeli kratke hlače. Ave Maria. Da ne znam, kladila bih se da je tata uzeo prve koje je probao, no, uzeo je druge koje su trebale biti duže nego prve, hehe, ali ispalo je da nisu. Ma big deal za njega, navući će on njih nekako samo da ne mora u novu potragu. Mislim si-pa i sama bih nešto tako napravila. Slični smo si u takvim situacijama i više nego što bih željela. Ma najbolje da mu sugeriram još bijele čarape, pravi Michael Jackson ili još bolje-došao Ero u svadbu bez merđe. Kratke crne hlače, bijele čarape, štaš bolje???? Živio rođo…

- 19:54 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





Više od toga

Remi:
Mi smo mala zemlja s velikim talentima
Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima
Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci
Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.
Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna
Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.
Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon
Kolko teško mora biti pogoditi ton?
Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne
Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe
Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali
Pokazivali kolko su nezamjenjivi
Stari rokeri su mirni i rade u banci
Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.
Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši
Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.
Kad presuše ideje i usmrde se refreni
Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:
Mi smo,
Mala zemlja na velikom ego-tripu, za
Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo
Velike zvijezde i male tiraže
Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo
Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al
Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod
Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi
Šute da je to maznuta talijanska kancona
Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit
Pokaži dekolte i Story će to objavit
Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran
Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš
Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu
Mase plješću autoru a autor svome prihodu
Albumi po formuli za svakoga po nešto, par
Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto
Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,
Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom
Reperi briju sad na pare i drolje
Lagano curimo prema dolje...

Refren:
Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:
Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,
Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez
Pronađi svoga kuma, to očigledno pali
Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali
Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori
Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli
Pokušaj bar jednom upasti na Doru
Ili na neki festival što se održava na moru
Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,
Znaš da je bolja pjesma, ak' se uz nju više skače.
Ak' nemaš izdavače, financiraj album
Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um
Obavezno moraš snimit bar 2 spota
Da svi vide kako divan glas prati i ljepota
Ne zaboravi stilistu, to je važno jako
Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:
Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.


Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!



Prsti jedne ruke

REMI:
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.

Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.

Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša

Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:

SHOT i MERI:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

SHOT:
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao




(What's So Funny 'Bout) Peace Love And Understanding

As I walk through
This wicked world
Searchin' for light in the darkness of insanity.
I ask myself
Is all hope lost?
Is there only pain and hatred, and misery?

And each time I feel like this inside,
There's one thing I wanna know:
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

And as I walked on
Through troubled times
My spirit gets so downhearted sometimes
So where are the strong
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

So where are the strong?
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?


SAMA

REMI:
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.

REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

REMI:
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.

Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu

Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

SHOT:
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!

IZ DANA U DAN

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan