LAKU NOĆ, MIŠEVI
I svane tako noć traganja.
Ulice s jednakim fasadama; stabla uredno posađena u liniju. Samosvoj pomisli: jebote, i prirodu su natjerali na infrastrukturu!
Gostionica. Najbliže rješenje.
Jednak miris dima u svakoj od njih. Muzike više nigdje. Samo kljaštrenje po sumnjivim stvarima koje su nekad bili instrumenti. Pogled na hodajuće da mu na znanje da je live-projekcija filma FREAKS upravo u tijeku. Dame i gospodo - gledajte nas. Mi smo tu da vas ludo vizualno zabavimo. (Ili zgnušamo) Ipak, odlučuje zadržati se neko vrijeme. Taman toliko da analizira. U crvenom kožnatom separeu u uglu sjedila su dva para Istih nakaza. Sve što su radili radili su preglasno. Smijali se preglasno; gutali preglasno; gestikulirali preglasno; kurčili se preglasno... Ista je Istom štiklom dala do znanja da mora na toalet. Prošla je kraj Samosvog kao žena od gume napadno svijajući svaki zglob na svom tijelu i, onako usput, vrlo hotimično, ostavila trag nekog oporog skupog parfema koji je pobjeđivao onaj gusti smrdljivi dim. Nije ga se dojmila. Bila je Ista. No, Istog se izgleda, vrlo dojmila. Pošao je za njom sav pogubljen u sebi kao da ga, tamo dolje u toaletu, čeka nešto što još nije vidio, opipao. Drugi nepar Istih ostao je u separeu pokušavajući simulirati nešto kao razgovor. Preglasno.
Oko šanka- lešinari. Čitači s usana, trbuhozborci, pretvarači praćenja svježih informacija novosti, slinavci, lakodisajući, ljudi-uši. Preletači pogledima.
Sve je bilo isto. Kao noć prije, kao noć sada. I kao ona sutra.
Teško se probijajući, domogao se asfalta. Dugo je pješačio. Besciljno. Tragajući.
...
(sanjajte)
IPAK SE OKREĆE
Redovito čitam horoskop. To mi dođe k`o plan i program ponašanja za svaki novi osvanuli dan. Naslovnica: VIROZA HARA SLAVONIJOM.
Horoskop: ČUVAJTE SE PREHLADE.
Odlično! Već se pribojah da me više ni virus neće.
Vidovnjački, nema šta! A jebiga, valjda više nitko niš` ne zna sam. Astrolozi se oslanjaju na meteorologe; meteorolozi na babe vračare; babe na grah; grah na zemlju; zemlja na mene. Bilo kako bilo, odoh brže-bolje po cementamine. Da prevarim sudbinu.
LAKU NOĆ, MIŠEVI
Kao pošast stoljeća, Trend se raširio po cijeloj zemlji agraraca zatrovavši mnoge dotad bezlične. Odjednom su dobili lik! Bili su netko. Doduše, svi bijahu Isti Netko. S istim licem; istom mišlju; istom nijansom sive u očima; istobojne kose; krojeva; slojeva; jeftinih metala; dodataka; nadomjestaka... Daj šta daš! Nadomjesti knjigu magazinom; dobre ljude TV-om; neznanje kvizom; prirodu plastikom; kvalitetu kvantitetom; mozak novcem; potentnost haubom s krugom podijeljenim na tri dijela... I, pošto svi bijahu tako klonirano identični, greške se više nisu događale. Uvijek je netko pronalazio nekog. Svog. Prepoznavaše su se jedino po veličinama. Onim vidljivim. A razlikovaše po krvnim grupama i načinu korištenja veličina. Jednima veličina postade brojka koju ostavljahu frizeru svake subote; drugima broj uzvanika na proslavama; trećima broj obrtaja motora...
Samosvoj je dotad već znao - ako želiš da Isti nešto učine, samo im reci što ne smiju. Ili reci da to svi ostali Isti čine. Svejedno. Efekt idiotizma bijaše isti. Sve što su naučili bijaše to da jedno pivo može osvježiti dan; da žena brine o sebi samo ako koristi kremu zapakiranu u deminutivnu teglu; da se sreća krije iza magičnih tuđica jack-pot; da će postati Heidi Klum ako jedu gumene-jogurt bombone; da celulit nestaje k`o rukom odnešen ako na njeg stave nešto što košta puno i zvuči svjetski...
Vidjevši taj efekt, Samosvoj shvati da je sam. Na svojoj planeti razboritosti, sam. Trebala mu je neka viša sila. Nešto. Netko. Da kradomice proturi neku boju na onu nijansu sive. Obećao je sebi- sutra započinje. S traganjem.
(noć poslije ove možda donese neke drukčije misli. ne obećavam, samo predviđam. dotad- sanjajte otoke. a ja ću sanjati sanjare.)
JEBEMTI VIZIJU
Eto poželjeh si dobre snove i ukleh se! Sinoć pri samom pozdravu krevetiću čudna spravo, pozdravljam te zdravo, zdravo, osjetih prisustvo onog turskog plavog kruga s metom u sredini kojeg sami Turci nazivaju Urokljivo Oko. I bi tako. Odsanjah neke nove valute. Kao, država nam u velikoj krizi, inflacija porasla na apoene od milijarde; kredite postade lakše otplaćivat; kovanice niš` ne vrijede, a papirnate novčanice više ni u kofere nisu stale, pa nam ministar uvede novu valutu- Emocije. Logično.
E sad, zamisli, dođeš ujutro po kruh
- Jutro! Molim vas jedan crno-bijeli od 750g.
- E`o malo rešiji.
- Fala, kolko?
- Jedna podignuta obrva (po mogućnosti lijeva) i 3 čuđenja, molim.
Odeš do bude po njuzpejperse:
- Jedne vijesti od papira, molim. Kol`ko?
- K`o i za autobus - 2 živciranja.
U podne se spremiš na čakru, pa do mesnice:
- Po kile izgnjavljenog trebam. Možete mi pomiješat nogu od slona i domaće veprovine.
- Može. može. E`o, na! To je 14 moždanih udara.
Navečer malo izvedeš svoje dupe na kavicu:
- Jednu prozirnu bez dodataka i čašu besplatne tehničke vode, molim.
- Odma`. A odma` i da naplatim, da ne trčim maraton, jel` može?
- Ma kako da ne! Kol`ko?
- 5 ravnodušnih.
Dođe 10. svakog trećeg mjeseca pa se nakaniš i elektriku koju nisi potrošio platit:
- Ja, reko`, da platim.
- Očitali?
- Jutros ženi još u krevetu.
- Daj da vidim.
- Evo.
- Ndobrooooo.... To je sve skupa 2 jača infarkta i 12 manjih tikova.
Jednom dok živiš, sretneš jednog jedinog nekog, pa priupitaš:
- Pošto ljubav?
- Samo 1 život.
Pih! Sitnica!
Ionako si s emocijama već odavno u velikom deficitu.
LAKU NOĆ, MIŠEVI
Nekoć davno, u zemlji agraraca, na brdovitim čudesima, rodio se dječak. Nadjenuše mu ime Samosvoj. Predodrediše.
Proricaše mu blaga, funkcije, titule, potomstvo...
Samosvoj bijaše naizgled sasvim prosječno dijete: imao je dvije noge, dvije ruke, dva oka... Ipak, po nečemu se razlikovao od druge djece - imao je samo jednu glavu. Svoju.
Povlačivači Konaca shvatiše svoju pogrešku već u najranijoj fazi odrastanja Samosvoga - pokazivao je teške znakove neuklopivosti standardima stereotipa: nije vjerovao u Boga; već prvog školskog sata shvatio je da su ONOIDSZ i marksizam isti ispiravači vijuga samo s drukčijim dezenom na celofanu; nije bio bogznakakav konzument izvrnutih vrijednosti; nigdje nije ulazio preko reda; krikove je ispunjavao tišinom, a tišinu djelom; dobro je pamtio sve što nije smio; mogao je, a nije htio...
Uvidjevši sve to, Povlačivači Konaca pokušaše neprimjetno zataškati aferu , te osmisliše moćnu i ubojitu mašineriju i nazvaše ju Trend. Doktrinu Trend-a zamisliše tako da Samosvoga natjeraju uklapanju u sredinu. Ne početku. Ne kraju, već sredini. U zemlji agraraca nije bilo mjesta marginalcima.
(nastavak - po početku druge noći. Dotada - sanjajte u black`n`white koloru neka dobra mjesta i neke dobre ljude)
I`ll be back
Izvin`te me, molim, al` trenutno sam pod velikim dojmom jednog filma i ne mogu o ničemu drugom razmišljati.
PETICIJA ZA za I protiv
Stojim neki dan na semaforu. Sasvim civilizirano i prema zakonu o prometu, mirno čekam zeleno. Pošto svi znamo kako je čekati uvijek dugo, dosadno i isprazno, zabavim se ja tako šacovanjem prolaznika (o kopanju nosa neću, jer neću priznat). Zapadne mi jedan Nešto za oko. Čojekipo! Bundevastu glavu krasiše mu crnomanjasti brkovi na kojima oštrim okom zapazih ostatke sataraša od ponedjeljka il (vražjeg) utorka i neizbježna slinava čačkalica u coktačicama; vrata nema; na desnoj nadlaktici masnom SMB tinkturom maštovito istetovirano BORO; keglasti torzo veličine vreće za box tri-četvrt prekriven sivo-masnom potkošuljom; po` prištave guzice ispalo iz najlon trenerke s učkurom; a na balvanima šlapanke. E sad, nisam u toj brzini baš dobro vidjela jesu l` bile original Borolete il` su i one k`o i on- samo BORO. Gledam ja njega tako i mislim si... Jeboteirud, što njemu mora da je fino u životu! Samo daj na`rani burag i poslije dobro podrigni. Taj sigurno ne razmišlja o tom kak`u će Cestorad opet pizdariju napravit od ceste Vinkovci- Jankovci. Jebe se njemu, kad on živi u Svinjarevcima, garant! Al`.... Šta sam ono `tela kasti...? Ček... E da! Nije mene njegov šarm bacio ničice, a ni u razmišljanje. A ne! Ono što me fasciniralo jest njegov entrans u obližnju trgovinu. On i njegova potkošulja `ladno uparadirali! E tu ja priupitah sebe, a usputno i s namjerom i vas, zašto je, sad kao normalno da muško `oda u potkošulji? Il` bežnje. Šta kad bi` neko žensko, naprimjer, stalo u pošti u red za plaćanje nadoplate za struju, u grudnjaku? Il` bežnjeg. Jel` bi i to bilo normalno?
Ajd sad, `ko je za nek digne nešto u zrak. Il` nek bar u komentaru obrazloži svoje mišljenje o ZA i PROTIV poluobnaženih i obnaženih te golih kao i nagih žena u javnim ustanovama.
Onaj `ko nema čime razmišljat nek` pogleda kako se to nekad zamišljalo.
Autorska prava za ovu sliku pisac posta platio unaprijed pretrpljenim duševnim bolima te stoički podnešenim uvredama.
MOGUĆE KOMPLIKACIJE
Predgovor
Prije nego započnemo s malom školom, morate znati istinu- autorica ovog posta nedavno je bila na psihološkom testiranju gdje je, na opće iznenađenje sveprisutnih (i sebe same), utvrđeno kako njezin mozak funkcionira 80% kao muškarčev. Stoga se autorica unaprijed ispričava svim `vaginalnim manipulatoricama` i onima iz one udruge svrhovito nazvane B.a.B.e., a sve poradi možebitnih mentalno-emotivnih povreda.
Fala na razumijevanju.
ZAVOĐENJE - Ovo je najvažniji i vjerojatno najiscrpljujući dio samog sjedinjenja muškarca i žene.
On: priredite ugodnu atmosferu- lagana ljiga u pozadini (po mogućnosti Lionel Ritchie il` nešto iz odabranog zavijajućeg opusa Celine Dion) tako da tišina ne narušava Ne Znam Što Bih Rekla trenutke. Prostorija neka bude poluosvjetljena (dovoljna je stolna lampa. po mogućnosti od Tiffany stakla- žene padaju na to iako pojma nemaju što je to). Obavezno priredite šampanjac! Nije važno kakav, može i Spumante iz Konzuma, jer se one i tako ne kuže u pjenušce, važna im je samo Fina Čaša da imaju šta držat u ruci dok im ne stavite nešto drugo. (nadam se kako nećete bit baš pehista, pa naletit na somelierku, e onda ste najebali!) Pričajte puno. O svemu. O parazitskim nametnicima, o onom materijalu od kojeg pravidu avione, o utjecaju mjesečine na pubertet muha, o promjeru šahte za septičku.... Baš o svemu! One vas i tako neće slušati, jer će biti zaokupljene gledanjem, tako da uopće nije bitno šta serete sve dok imate gard Imam Trokut I Ploćice Na Njem.
PREDIGRA I PENETRACIJA - Ovaj dio seksualnog čina i nije toliko bitan za vas jer se kasnije nikad nećete sjećati tog trenutka, no za ženu to je najvažniji dio spajanja.
Dotaknite joj obraz kažiprstom. Isključivo kažiprstom! Budete li koristili sve prste odjednom, dovodite ju opasnost prenošenja bradavica na lice. Lagano pređite već spomenutim kažiprstom preko obraza do vrata. Tada joj sklonite kosu i vlažnim jezikom operite ono što ona nije jutros. Većini parvih žena to je erogena zona stoga budite temeljiti. Lagano ju pritom raskopčavajte te poskidajte sve viškove odjeće i ortopedskih pomagala poput grudnjaka, steznika i držača guzice uvis. Kad dođete do ovog donjeg dijela, pokušajte zubima skinuti čarape. Time ćete ostaviti snažan dojam mačomena te iskusnog jebača. Ovi podvizi ne preporučuju se ukoliko dama nosi štrample jer biste morali krenuti već od abdomena, a onda to traje i baca sjenu na vaše ortodontske sposobnosti. U takvim situacijama dovoljno je da samo zakvačite prednjim jedinicama koju očicu na štrampli. Ona će instinktivno popizdit te će ih sama skinuti i zafitiljit negdje gdje će ih kasnije naći vaša zakonita.
Ukoliko žena ne pokaže zanimanje da vam uzvrati istom mjerom predigre, ne srdite se- možda je samo malo glupa, možda je lijena ili sebična, a možda je i neiskusna. Podučite ju. Recite joj blagim umiljatim tonom da klekne i otvori usta. Nakon toga, vjerujte, svaka zna što dalje.
Ukoliko je predigra čačkanja po sisama i simulacije pušenja kubanke prošla u naboljem redu, slijedi penetracija. To je za ženu izuzetno važan prvi dojam. Pazite da ne gađate previše. Pokušajte to otprve. Ili joj slažite da ste bar u horoskopu strijelac. Tek toliko da joj okupirate misli narednih 15-ak dana.
Obavezno ugasite i ono malo svijetla što dopire iz prikrajka. Ne zbog nje, već zbog sebe. Ne dopustite da vam libido opadne zbog sitnica kao što su strije, ispucale kapilare, celulit, ožiljci i obješene sise.
SNOŠAJ - Ne dopustite da traje predugo. Skoncentrirajte se i pokušajte ne premašiti vremensku granicu između 1,5min i 3min. Evo zašto- svaka mentalno zdrava žena dok se seksa razmišlja o paučini u čošku i neokrečenom stropu. Stoga budite brzi jer je činjenica da žene o važnim stvarima ne mogu razmišljati predugo nepobitna. Iskoristite okupaciju njezinih misli što brže kako ne bi počela razmišljati o vama. U protivnom, jebali ste ježa u leđa.
ONO POSLIJE SVEGA - kad je žena zadovoljna, a vi zadovoljeni, ako je prava očekivat će da ju mazite i joj lažete. Obavezno iskoristite ovaj trenutak da joj kažete kako nikad niste imali bolju. Ako vam dotična kaže da ju sad pustite malo na miru i gledate utakmicu ili se samo okrenete na drugu stranu i zaspete, odmarširajte To nazad mami kući. Tak`a vam ne treba, jer... Kučka laže! Tak`e samo znaju svojoj guzici ugodit i briga ih za vas.
Pogovor
Ne znam zašto, al` jednostavnije bi bilo da je autorica ovdje navela samo: Pogledajte isječak iz Smisla Života M.P. gdje Eric Idle vodi ljubav sa svojom ženom pred punim razredom. No, to onda ne bi bilo tako dosadno kao ovaj post.
I za kraj, jedan glazbeni broj:
Kupio sam sebi na daaaaaaaaaar
Jedan mali žuti kišobran....
FEMINIZIRANA GLAZBALA - II TOM
DUGMETARA RASTEGAČA - kod ovog instrumenta zanimljivo je to što jedno dugme daje dva (opet 2!) različita tona i to stezanjem i rastezanjem mjehura. Instrumentovog, dakako. U 2. svejtskom ratu, mladići po stražama i šumama te kozjim putevima, kao jedinu zabavu koristili su upravo ovo glazbalo. Svojim prodornim zavijajućim zvukom, dugmetara je uvelike utjecala na spolni nagon spomenutih mladića. No kako usamljeničke noći te prirodne nagone nije mogao zadoviljiti sam instrument, oštroumnim dosjetkama mladići su pronašli novu zabavu. Međusobnu. Ti tradicijski običaji održali su se do dan-danas, no ipak sa znatnim evolucijskim preokretom. Danas, uz dugmetaru, obavezan je i image raskopčane košulje i što debljeg lančića od turskog zlata te plastificirani transvestit u krilu dotičnog pedera-slušača dugmetare.
GONG - okrugao brončani disk dugotrajna zvuka. Muzicira se tako da se u nj udara batićem o sredinu. U simfonijskom orkestru, gong gotovo uvijek označava kraj kompozicije, što je zapravo znak za početak pederskih orgijanja. Svi fitiljaši tada odlaze u svoje Klubove, jahte i vile, usput pokupivši nekoliko dječaka s ulice. Moćan i prodoran zvuk gonga, ostaje dugo u ušima te potiče na perverziju zvanu Iživi Se Na Malom.
FRULICA - labijalna svirala. Pretendenti homoseksualizmu često u mladosti rabe ovaj instrument kako bi u budućnosti što vjerodostojnije obavljali zadaću oralnog zadovoljenja svojih partnera. Frula se u pravilu pravi od bazgovine. S lijeve strane labiuma, utisne se u duplju klinac koji mora tijesno prijanjati uz duplju da je s te strane neprodušno začepi; klinac se utiskuje u duplju tako duboko da se kroz labium može vidjeti njegova polovina. Najbolji frulaši su oni koji znaju predušivati. To muziciranje čini neprekidnim. Sukladno tome i oralno zadovoljavanje partnera.
FAGOT - instrument srodan frulici. No ipak nešto profinjeniji od čobanske frulice. U staro doba, vidjela aristokracija kako se puk lijepo snašao s frulicom te odlučiše i oni pozabaviti se tim glazbalom. Naravno, kako ne bi postali slojem šljama, odlučiše usavršiti instrument dodavši dva (!) jezička na fagot. Sam naziv instrumenta potaknuo je lingviste da u rijčnike dodaju naziv fag kao sinonim za pedere. Samo malo profinjeniji, dakako. Kao što je i sam instrument.
UTJECAJ SREDNJEG VIJEKA NA POPULARIZACIJU FEMINIZIRANIH GLAZBALA TE NJEGOVO PROUZROKOVANJE ŠIRENJU HOMOSEKSUALIZMA U DOGLEDNOJ BUDUĆNOSTI
Kao što se u staro doba vjerovalo kako nošenje ametista u pupku sprečava od opijanja alkoholom, tako u modernoj današnjici postoji znanstvena teza kako instrumentaloterapija učinkovito djeluje na seksualnu orijentaciju individue. Dakle, ukoliko vam je emotivno-seksualni život osiromašen, učmao, monoton te isprazan, predlažem nekoliko korisnih savjeta za širenje novih vidika te obogaćivanja bijednog spolnog života, a sve to ni manje ni više, do li slušenjem te (najzagriženijima i najupornijima) muziciranjem dotičnih instrumenata.
No, da ne slovogubimo, krenimo redom:
LUTNJA - žičani instrument srodan bliskoistočnom drvenom glazbalu falusnog naziva (u originalu) ud , lutnja ima nježan i profinjen zvuk koji svojim tonovima uvelike podsjeća na visoke frekvencije glasova Bečkih Dječaka te ostalih kastrata. U srednjem vijeku, kao obvezni dio obrazovanja, svi plemići imali su muziciranje lutnje, što je, na koncu, izazvalo i porast nataliteta retardiranih nasljednika jer muziciranje iste nije izazivalo samo pederluk već je euforija odlazila i do granica incesta. Lutnja ima vrlo perfidan oblik- svijeni vrat te dubok okrugli stražnji dio. Takav guzičasti oblik nesavjesno je poticao plemiće na feminiziranost seksualnog nagona te su mahom postajali podložni karakteru instrumenta- nježni i profinjeni.
Plemić-transvestit pokušava nježnim pogledom ostaviti dojam ugode sviranja lutnje
HARFA - također spada u porodicu žičanih instrumenata. Raspona je oktava 2-6. Mada postoji vjerovanje kako pederčine više vole dvije oktave (otuda u kasnije vrijeme nastaje izraz DVOCIJEVKE), šest oktava neizostavno je rezervirano za homoseksualne egzibicioniste željne širenja svojih mogućnosti. Harfine žice nejednake su dužine što je vjerni ukazatelj vizualnog dojma različitih veličina. Penisa. Harfa se svira objema rukama i međunožjem. Teško je riječima opisati ugodu koju muziciranje ovog instrumenta ima kao uzrok. Svojim istančanim tonovima, ostavlja dojam kora eunuha te prekrasnu vizualnu impresiju trzanja. Žica vrhovima prstiju.
Feminizirani svirač harfe samozadovoljava se muziciranjem iste
CIMBAL - Porijeklo ovog trapeznog glazbala navodno vuče iz Mađarske te je stoga sama činjenica kako je to također pederski instrument, još nevjerojatnija obzirom na žestinu i impulzivnost te narodnosti. Cimbal je pučki instrument. Žice su podjeljene po duljini 3:2 (koincidencija dvocijevke, ili?) o kojih se udara drvenim štapićima zadebljanih kraje. Iste je moguće primjeniti i u druge svrhe osamljeničke zabave. Ima prilično rezak i nejasan zvuk što se često uspoređuje s ispuštanjem neartikuliranih krikova prilikom seksualne ugode u poziciji muško-muško.
Slika prikazuje način pićenja po cimbalu
TRIANGL - postojanje ovog instrumenta također datira iz kasnog srednjeg vijeka. U nas je još poznat pod deminutivno-pederskim nazivom trokutić. Načinjen je od čelične šipke svijene u stranise istostranog trokuta i s jedne strane je obavezno otvoren. U nj se udara vretenastim čeličnim štapićem. Jest da ovo glazbalo oblikom više podjeća na intimne dijelove ženskog organa, ono što ga neizostavno čini pederskim jest činjenica da mu skala dinamičkog nijansiranja tonova ide od nježnog pianissima do fortea i ovisi o debljini štapića. Pederčine koje u vezi žele biti ženski dio, obavezno upotrebljavaju tanje štapiće ne bi li dobili što veću visoku frekvenciju.
Na ovoj slici možete uočiti profinjenost držanja triangla
Autor ovog posta ograđuje se od svake odgovornosti te mogućnosti posljedica izazvanih utjecajem gore navedenog opisa jer je pod velikim pritiskom bio izložen izazovu te nagovaranju potencijalnih čitatelja da objavi ovaj post. No, to nije sve! U nastavku slijedi:
DUGMETARA RASTEGAČA
GONG
FRULICA
KSILOFON
i još
i još
još
...
JUTARNJA ISPOVIJED
Sinoć, nekoliko sekundi prije R.E.M. faze, proleti mi kroz glavu cijeli vašar slika: koliko sati do dragih ljudi; hoće li piercing boljeti; kako na sobnoj temperaturi sačuvati voće od fermentacije; hoće li Kojot ikad uhvatiti Pticu Trkačicu; zašto Walken snima samo imbecilne filmove; jesam li uključila centrifugu; hoće li me i ujutro dočekati neki Casper na mailu; kako ću objasniti svoj probušeni nos šefu; kol`ko ono Žuža zaljuti fiš kad naručiš extra-ljuti; da li je glupost stvarno neizlječiva; zašto se za brodove kaže da se GRADE...
Sad... Nekako mi stalno pada na pamet ona scena iz Pulp Fiction-a kad Uma Thurman i John Travolta imaju dejt u onom All Star kafiću gdje ona non-stop nešto melje i odjednom ostane bez teksta. Pa kaže: Zar ne mrziš ovu prokletu tišinu? Zašto ljudi uvijek imaju potrebu trabunjati o glupostima, samo zato da bi se dobro osjećali?
Nda... Nekad tišina zna prepasti đina...
Stvarno...
I sad... Predoziravam se kofeinom i sve nešto razmišljam... Zašto pametne žene uvijek ostanu ikone priče, a glupave se tako dobro snađu da im ni kurac u životu ne fali?!?!
I tako... Sad se ja pitam, a šta to meni fali? Ništa. Osim nekoliko sitnica koje se daju ispod bora utrpat: žuta kabanica, kalendar s puno crvenih datuma, termofor, nekoliko neispisanih riječi među onim pisanima u rano jutro, vintage slike dobrih godina i... To je to.
C... Kad bih danas nekako mogla dokučiti sutra.
IZVINITE, MOLIM VAS, JA NISAM IZ TOG GRADA...
07:00h Mjesečarim. Nak, nak na vratima. Frontalnim.
- Brojtro! Poštar! (ma nemoj! ja misl`a skretničar!) Potpišite!
Plava kuverta. E te mrzim! Više od žutih papirića u sandučiću. Od njih nikad ništa
dobrog. Opomena od porezne. Ukor pred isključenje. Izgon iz privatničkog miljea. Ajd
neka, fala Bogu!
07:05h Prve vijesti. Niš` dobrog. Vatrogasci kritično, vlak pokupio šleper,pedofila sve više,
utopio se njemački ronilac...
07:12h Prvi gutljaj kave s uskislim mlijekom. Da se progutat. Tek je počelo radit. Listam novine.
Otraga. K`o sav normalan svijet. Niš` dobrog. Nema ni nagradne igre, ni kupona za
pučku kuhinju, ni objašnjenja kvantne fizike... Ne jedem.
08:30h Ubacujem film. Bad disc. Drugi player- bad disc. Treći player- no disc. A ustvari, kad
malo bolje promislim, baš mi se i ne gleda film. Ne jedem.
08:46h Prebirem po pločama. Phil Collins- solidno bubnja, al` puno zavija. MC5- žestoko za
ovaj "nije mi ništa, samo mala letargija" moment. Ramones- ne da mi se skakati.
Buldožer- Pljuni Istini U Oči. E to je taj! Ne jedem.
09:01h B strana. Ne jedem.
09:16h Naredno vrijeme bauljam. Zapinjem malim prstom za nogu od stola. Jebem majku i
sebi i stolu. Brojim zvijezde. Razmišljam o danu prije. Razmišljam. O piercingu. O
" Mogućnosti Otoka". O tome da još nisam na`ranila kerove i mačka. Ne jedem.
11:30h Idem na kinesko mučenje na 100 načina. Inkviziciju. Giljotinu. Posao. Ne jedem.
11:48h Ulazim u kafić. Naručujem kavu. Bezlična je. Kupujem cigarete. Škripe. Suhe su.
Razmišljam o državnom ustrojstvu. Jebem majku. U sebi. Ne jedem.
12:00h Zvoni na crkvi. Uljećem u firmu. `Iskrcavam se na Normandiju`. Ne jedem.
12:04h Šaljem stupidne SMS-ove. Ne očekujem odgovor. Samo trošim kune s računa. Ne
jedem.
13:42h Ulazi spodoba: Š`aaaaaaaa jeee mala? Jes` se umorila? Pa sad, kad već
pitate, malo me noge izdaju, a ni kičma nije više "izdržljiva". Š`a?!? Ma poslo bi ja
tebe da kopaš kanale pa da viš šta je umorit se! (Ma poslala bih i ja tebe, samo
mi neugodno birat riječi pred šefom, mamu ti jebem
metroseksualnoprimitivnoimbecilnu!) Ne jedem.
14:31h Radim najbezumniji posao na svijetu. Kofotopiram nalaze, pisma Majci
Božjoj, Šeme za hekleraj, fotografije dragih pokojnika... Ne jedem.
15:54h Zovu prijatelji. Kerovi mi šetaju gradom i žicaju klopu od prolaznika. Sve u svemu, samo
me sramote. A nisam ih tako odgajala, majke mi! `Vatam kerove.
Blatne su i sretne. I ja skupa s njima. Ne jedem.
16:22h Stiže naramak novih filmova. Smeće. Smijem se imbecilnim prijevodima i opisima
radnje. Doručkujem.
18:44h Gledam na mobitel. Nema poruke, nema poziva, nema baterije.
21:00h Šutam u guzicu birače glupavih filmova. Ukucavam šifru. Nije dobra. Zavija alarm. Zovu
iz Codelekta. K`o ljudi se dogovorimo. Zaključam. Odlazim na pelinkovac.
22:58h Spremam se za spavanje.
23:36h Palim TV. Sex i Grad. Višnja na šlag.
23:37h Gasim TV. Zatvaram oči. Ne spava mi se. Al` bar prolazi utorak. Razmišljam. Taj dan
treba etičkim zakonom zabraniti. Čvrsto si obećavam - sljedeći ću prespavati.
PLAY IT AGAIN, SAM....
Ušla mi kiša u mozak. Isprala sve što se na kraju ne zbraja. Postala sam probirljiva. Biram ljude. `Ko je ikad čuo da ga je pogodio neki broj?!? Al` riječ- itekako! Na koncu, zar nije to jedino što se nakraju zbraja, oduzima, dijeli i množi puta hiljadu. Jebiga... Ne ide mi.
Rick: Remember this gun is pointed right at your heart.
Louis: That is my least vulnerable spot!
SVETA NEDJELJA
Kad se ja tako, jedinim slobodnim danom u tjednu, probudim ranom zorom negdje oko cca, aproksimativno 10h – 11h; otvorim sva tri oka širom, sva unezvjerena ugledam kera pored sebe. Istog onog sa slike, al bez cjevčuge na glavi. To smo, naime, riješili kombinirkama i pilicom za tehnički. Pravovremeno. Daklem… Vidim ja- fino keru, toplo i mekano pa sve mislim, da l` da ju otafrljim na volej il da joj isflafiram jastuk. Tek tol`ko da ju ne žulja. Isflafirala jastuk.
Ustanem. Oteturam. Piš. Šporet. Ušećerena voda pokipi, a kava ima okus po žabokrečini. Popizdim. Odem do grada. U domicilnoj gostioni naletim na svog druga D.S. (prev. Drka Svjetska). Zapodjenemo neobavezan nedjeljni, sveti razgovor. O sexu u troje kandžijama u klečećem položaju; o razmjeni salveta i znački; o posljedicama nuklearnih katastrofa; o predstojećem izboru za Miss Koritne i Strizivojne… Tek kad smo iscrpili sve produhovljene teme (nadomjestak za misu), uzimam novine i letimično čitam samo najbitnije: tko je glavni i odgovorni urednik; Hogara; horoskop za sve znake osim jarca; natječaje na koje se nikad neću prijavit te recept dana. Srknem zadnji gutljaj poštene kave, salutiram drugu, pobjegnem a da ne platim i, kao i svaka normalna žena koja iole drži do svog ugleda normalne žene, trknem u Billu i kupim gotov ručak. Kuća. Obžderavanje do točke povraćanja. Cigareta. Krevet. E. Taman počnem fino slinit po jastuku, kad začuh neke animalne zvuke:
GAAAAAZDEEEEE!!! Inkasatori.
GAAAAAZDEEEEE!!! Naplačivači dnevnih novina.
GAAAAAZDEEEEE!!! Jehovini svjedoci.
GAAAAAZDEEEEE!!! Hindusi s čakrama.
GAAAAAZDEEEEE!!! Elvis Presley
Padne tako i večer svetog dana. Upalim radio- Toše fuckin` Proeski. Ugasim radio.
Kresnem TV- Veliki Brat. Razbijem TV.
Hoću čitati knjigu. Pojeo pas.
Sjednem pisat ovaj post. Uhvati me grč u mozgu.
Jedva čekam ponedjeljak. Da odem na posao pa da se, k˙o čovjek odmorim!
ČEK-POLOG
I tako je sav pošten svijet nekad kupovao cipele samo zato što su zapinjale za oči.
-Bardan! Molim Vas broj 38 od ovog modela u svim bojama. Kolko? Na. Fala. Đenja.
Danas kupujemo cipele tek kad zaradimo poštenu upalu mjehura od one `ladne kiše koja tako bezobrazno i bez pitanja ušiba kroz rupe na ovim jednim jedinima koje imamo. Kupujemo! Možda.
Al` eto došlo i to 21 stoljeće i u nas Rvata. Regionalni razvoj svijeta kao i bijela ekonomija, zaobiđoše nas u velikom luku i taman kad pomislismo da više nema načina za magiju, mi izmislimo nov način plačanja: ček-polog. Naš svakidašnji Hiling Poušn. Osobno, ne volem ništa papirnato. Pa tako ni čekove. Al` zato ih moja drugarica naprosto obožaje. I tako...
- Oš samnom sutra da kupim patike?
- Jebote, bila plaća?!?!? Pa šta mi nije niko reko? Imam plin, struju, vodu, telefon... (zapravo- više nemam. dok ne platim.)
- Ma baš! Reko šef: jednoj po jednoj. Nema svima odjednom. Biće za par dana.
- Pa kakoš onda kupit patike?
- Pa ček-polog!
A jesmo dosjetljivi! Volim što imam snalažljive drugare. Više od svega! Šta naprimjer, jednom ja tako upadnem u nemilost ralja kak`e Godzile, `ko bi me izvu`ko? Dosjetljivi drugovi, dakako. (sjedi. 5.)
I tako...
-Bardan! Kaki patika imate? Imate nekih sportskih?
-Ej, vid, ove su dobre! (960,00kn!)
-Fuj! Niš ne valjaju.
-A ove? (680,00kn)
-Jes ti normalna?! Vid pertli! ko špaga za kulenje!
-E ove su super! (548,00kn)
-Pa da, super su! Za razbacat po njivi ko đubar. ostav to, uodma!
-E jebogati, ako ove ne valjaju! (479,00kn)
-Ajd te još liče na nešto. (doduše više na Startasice, al nisam imala srca, a ni sage dalje razgledavati) A kakoš platit to? Znaš da onaj prijedlog Zakona o minimalcu još nije usvojen?
- PA ČEK- POLOG!!! Jes ti gluva?!?
- A jebiga, sorry. Zaboravljam ja te nove valute.
I tako...
Kasa. Blagajna. Pult. Curica što radi tamo. Moja drugarica i ja kao pratnja.
-Gotovinom?
-Čekom.
-Kad da ide na naplatu?
-Pologom.
-A, tako... Eo saću ja, samo da...
I, bokte!!!!! Izvadi ženska 3826 papira A4 formata! Sve za potpisivanje! Momentalno sam zatražila čašu šećera i samo žlicu vode!
I tako...
-Molim vas osobnu.
-Na.
-Bjanko ček.
-Drž.
-Bankovnu karticu.
-Keč.
-Ime, prezime, matični, potvrdu o nekažnjavanju, poštanski broj, uzorak krvi, otisak prsta i pola kile švargla. Dijetnog.
-Imam. Sve imam!
-Nnnndobro... Eo, potpišite mi tu. I tu. I ovdje. I... Samo da stavim indigo. Eo... I tu. I tu. Može i ovdje, al paz`te! Onako kako se potpisujete na čeku!
I tako...
U međuvremenu sam malo nadošla. Od onog šećera i vode. Te sam zamolila da mi daju džoger i krpu za prašinu da im malo uredim prodajni prostor dok čekam. Obavila.
I tako...
-Etogaaaaaaac. To je to. Još samo morate dat prvu ratu odma.
-Kolko?
-400kn.
-Evo izvolte. Spasili ste me! Fala vam puno! Ja stvarno ne znam šta bi da nema tog ček-pologa.
-Nema problema. Samo nemojte zaboravit da svaki mjesec morate donjet ratu. Unaprijed. Za iduća 3 mjeseca.
-Ma bez brige! Đenja.
A sad ja:
- Jebote, a patike???? P ašto ne uze patike????
- A jes ti stvarno maloumna il je danas utorak? E budale! Pa po njih ću doć tek kad oni dobiju moj dosje iz policije. Ja tebe stvarno nekad ne kužim. Pa di ti živiš?
-( u Legolandu, izgleda! Stvarno sam tuketina ka`ke nema!)
I tako...
Ne znam jesam li već spominjala koliko obožavam papirologiju?
Ne znam, stvarno...
REKAPITULACIJA UZVRAĆA UDARAC
PRIDAŽDEVNJAČICKI: Čovjek-Upitnik
Te su godine Nick Cave & The Bad Seeds objavili album Murder Ballads; napustili nas Ella Fitzgerald, Gene Kelly i Marcello Mastroianni; The Pogues se rasformirali, gradski muzej Vinkovci proslavio 50 godina rada, a reprezentacija pobijedila Tursku s 1:0 na EP u Engleskoj. Te iste godine sam upoznala gospodina Pridaždevnjačickog. Čovjeka enigmu. Nikad riješeni misterij. Teški rebus. I on je upoznao mene. S puno značajnih stvari. Znam, doduše, mnoge kojima je tako neprimjetno skrenuo tračnice u drugom smjeru. Dobrom. Indirektno, podmuklo.
Bio je svuda i probao svašta. Rođen u pravo vrijeme, al na krivom mjestu. Iako nikad to neće priznati, sam bi sebi odgriz`o jaja što je završio u ovom "šupku svemira".
Za svakog ima želudac. Dok isti ne prouzrokuju crijevnu virozu. E onda ih zauvijek stavlja na ignor i nema tog Boga, Alaha il Bude koji bi ga uvjerili u suprotno. Njegova se naklonost mora sužanjski zaraditi. Prijateljstvo shvaća kao tipično uzajamno uzimanje i davanje.
Slabo vidi. Al` percipira život bolje od ikog kog poznajem.
Dobro poznaje anatomiju. Guzica, sise... Ništa mu nije strano.
Teško mu pada jedan osobni događaj (iako o tome nikad ne govori), al zato ima na svojoj strani duhom najbogatiju ženu koju znam.
E sad, trebala sam ja tu nadrobit još trilijardu sranja i pikanterija i israt se kvaka na šlepere, al... Ne mogu. Previše poštovanja.
Završna riječ: njega, srećom, poznajem. Iako ne onoliko i onako dobro kako bih voljela, ali ipak. (sram vas bilo, stoko perverznjačka, `ko god da je pomislio nešto prosto!) Jedan je od rijetkih s kojima se, dok razgovaram, osjećam važno i koje mogu osloviti s Gospodin i Čovjek, a da to doista i mislim.
Pridaždevnjačicki, fala za moj osobni shape shifter!
p.s.
jeste primjetili kako nema nijedne psovke?!?!?
