JEBLO VAS LJETO!
E`o malo proročanstava: za koju godinu, u Slavoniji će uz cestu, umjesto kukuruza, počet rast kaktusi! I onda ćemo pravit ono... Nešto... Mescalero, il` tako nekako. Mjesto rakije. A Šokci će toliko mutirat da im se od škrga neće više ni glava vidit! Bit ćemo hodajuće ribe sa sombrerima uraslim u glave. Jeblo vas ljeto!!!!
26.07.2007. | 17:47 | 1 Komentara | Print | # | ^Uf...
Ne posnosim ljeto. Inače. U nekim normalnim , ljetnim okolnostima. Ovo nevrijeme; ovi ekstremni uvjeti preživljavanja; ovaj ljepljivi zrak... Sve me to čini biljkom. Niš` mi se ne da. Samo da mi je biti. I ništa ne raditi. Svedem životne funkcije na minimum i sanjarim... O jeseni. I... Dobro je. Nakratko.
20.07.2007. | 13:24 | 0 Komentara | Print | # | ^ZAVRŠNI TREĆI ČIN iliti FAMILIJA UZVRAĆA UDARAC
...nakon veselog proputovanja, stigli mi na odredište. Spremao se veliki bal. Što od padanja po plažama, preko 5000 porcija ića u nekoliko sati pa sve do basnoslovnih količina vina. Bokte, oni u toj Istri nisu normalni! Ujutro uz krofnu s pekmezom `mjesto mlijeka nalijevaju vino! Al` da je to samo jedna vrsta,`ajd... Al` c, jok - ne kužimo mi Slavonci to. Mi smo provincijalci. Jebiga, nisam pojma imala da uz pekmez od kajsija ide bijeli Chardonay berba 2004.; ili da uz kroasan sa šunkom moram pit` rose iz 2000. Jebiga, seljak osta seljak!
No, malo po malo, izvukli se mi i iz tog `pakla`! Netko puzeći, netko na koljenima. Ništa značajno, nakon tjedan dana, oporavili smo se! Alkohol je konačno ispario iz svih pora!
Aaaa neće mene Istra više vidit`! C! Do Velike Gospe, sigurno!
S FAMILIJOM... part II
...Rijeka. Uvijek sam ju smatrla Obećanim Gradom. Utopijom! Nda, stvarno je divan osjećaj biti tamo. Samo... Voljela bih jednom postati i dio nje. Tko zna...
Nego, ovako - Našla se moja sadašnja i buduća familija u kafiću na rivi. Jedno solidno, svakodnevno mjesto. nije baš nešto gdje bi predsjednik organizirao domjenak, al` je mjesto u kojem se običnjaci poput mene osjećaju sasvim kako spada. Tamo uvijek svratim na kavicu kad dođem. Za stol s četiri stolice ugurasmo mi tako još poneku i zauzesmo po` terase. K`o prava familija koja iole drži do sebe - svi na okupu. Doslovno: okupirali smo već spomenutu terasu. Mladić koji se odazivao na konobar, ko sumnjam da mu je to pravo zanimanje jer je u 20 tura donosio piće pošto nije bio kadar zapamtiti cijelu narudžbu odjednom (ili su to naši prohtjevi bili zajebani, hm... ne znam...), u jednoj od tura zaboravio je i otvarač za pivo. 
E sad..U ovom zecu leži grm- jedna od kreatura moje buduće familije napravi se faca pa posegne za upaljačem. I... PLOP!!! Majkutibauštelsku poljubim!!! Pa sramota je, brate. Stvarno se vidi da smo iz nerazvijenih krajeva! Mladić-Konobar ostao je s vadičepom u ruci k`o popišan, a ostatak moje familije samo je pognuo glave uz tihi piskutav zvuk koji je nalikovao na "Izvin`te, molim Vas". Bilo nas je sram. Al` ne toliko koliko kad je ista kreatura u Tinjanu poklopila pod svojim enormnim bićem (što bi se po domaći reklo - razljepila se k`o pi... po po` restorana), al` to je već priča za sutradan...
S FAMILIJOM KROZ DOMOVINU
Krenula me godina, nema šta! Bar što se odlazaka i dolazaka tiče. Evo, naprimjer, vikend: petak u svitanje torbe u citru i s prosječnih 130 km/h autoputom do Zg-a (92kn !), pa Zg-Ri ( 56kn !) i konačni Ri- Poreč (28kn !).
Znam da ne bi bilo korektno prema ovom dnevniku da mu ne ispričam sve detalje. Stoga sam odlučila biti spora, al` detaljna.
POKRET
Dogoverno je kretanje u 04:30h, al` normalno da smo krenuli u 05:12h! Kašnjenje nije bolno, ni tragično, ni izluđujuće, ne! U mojoj familiji, kašnjenje je nasljedno i epidemiološki zarazno. Zato mi svoje termine uvijek dogovaramo ranije (jednom se tako potrefilo da smo doček Nove Godine dogovorili za 15. studeni i taman svi stigli 31.12. točno u 23:48h!). Krenuli smo s dva auta- desetina moje familije u jednom, dragi i ja u drugom. Isti taj dragi pustio je neku (samo) njemu dragu muziku, a ja kao ja, shvatila to kao atak na moj ego pa nabila jeftine slušalice u uši i slušala muziku iz...
Prvo stajanje iza Karlovca oduševilo nas je jednako koliko i ono kašnjenje. Kofein iz jeftine tanke plastike, šećera ni u trsci, sunce upićilo u glavu, a pišanje obavljeno u, za nas prefinom WC-u.
Sljedeće stajalište je dogovoreno u Rijeci. 
...
Jučer ja tako...
...dođem na posao, kad ono....
Jebemtimalogmiša! Dočekale me Razuzdane Godine Tom Waitsa!
`Ajd sad, šta da mislim?!?! Il` me netko jako voli il` stvarno još postoje bića koja mare. Ne moram reć` da sam cijeli dan bila k`o na Red Bullu. Al` ono... Stvarno se pitam, jesam li ja isto tako altruistična prema drugima pa mi se sad sve dobro dobrim vraća. Hm... Ne znam... Al` znam da ću se odužiti.
Renky ti si moj idol!
...samo...
...pozdravljam. Dok ne unesem neke dobre misli.
04.07.2007. | 16:04 | 0 Komentara | Print | # | ^
