amistad

subota, 23.08.2014.

Kurva ili svetica

Evo i naših najnovijih tračeva. Saznala sam da jedna žena širi glasine o meni da sam kurva i da sve što imam sam postigla na taj način. Jedna uglađena gospođa gospotski manira možda ona o sebi ima isto takvo mišljenje. A opet možda bolje da da sam kurva nego da sam prodala dušu za malo tuđeg odobravanja. Nisam u životu htjela biti ponizna pred određenim ljudima, nisam bila podložna tuđem utjecaju, nisam dala sa sobom manipulirati, nisam maltretirala druge po tuđem nalogu, nisam bila ulizica pa sam radi osvete prozvana kurvom. Da,ponekad je čovjek u prilici da vidi najružnije lice ljudi koji ju okružuju, ponekat sva zavist i mržnja završe u velikom finalu u kojem se čovjek nađe prozvan kurvom. Ljudi koji su proživjeli slične drame mogu to razumjeti. Cijena neovisnosti, samostalnosti i razmišljanja vlastitom glavom je ponekad jako velika ali dali možemo nekako drukčije, nažalost ne jer od nas nebi ostao ni atom onoga što smo nekad bili mi jednostavno bismo umrli jer samo jednom se čovjek prodaje. Uvijek sam smatrala da ponekad ljudi moraju malo skrenuti svog puta da bi preživjeli ali sada shvaćam da to jednostavno ljudi nemogu napraviti ,nemogu pogaziti sve ono što su bili.
Ljudi koji obično iznmšljaju takve stvari za sebe govore da su pošteni, vrijedni i da se sa nikim ne svađaju to im je u obitelji jednostavno su takvi,Kao oni su bulji ljudi od svih nas. Kada čovjek sazna za te sve traćeve jednostavno mu se povrača. Zapita se dobro koji su ovi ljudi jesam li ih ja ikad poznavala. Jesu to ljudi sa kojim sam djelila tolike svoje dane, radosti i tuge. Svi oni su sudjelovali u tome. Čovjek se treba čuvati dobronamjernih i dobradušnih ljudi koji su spremni pomoći jer će na najgori način dobiti nož u leđa. Nakraju bar znamo sa kim imamo posla te da sigurno nam neće pomoći kad ćemo trebati ,čovjek ponekad kasno spozna ali nikad nije prekasno da se okrene nova stranica i krene novim putem.

Oznake: ogovaranje

- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 16.08.2014.

Naš mali Gruntovec

Gledam seriju Gruntovčani i čudim se koliko su likovi slični sadašnjim ljudima. U seriji ljudi imaju drukčiju odjeću, tehniku i drukčije govore (po kajkavski) ali tipovi ljudi su sasvim isti ko u današnje vrijeme. Naš dragi Dudek je uvijek Dudek jer ga svi izgiraju, pokradu i nakraju šutnu ko nešto odbačeno, isto tako bi ga u današnje vrijeme iskoristili i odbacili samo kada bi čovjek dozvolio. Tadašnjim Cinoberima i tetecima je isto tako ko i današnjima bilo glavno prevariti čovjeka a u isto vrijeme predstavljati oličenje poštenja. Svi oni idu u crkvu i religiozni su do srži ali će ti isti po onim davnim selskim običajima prvi vas istračati i ocrniti bez ikakve grižnje savjesti, da svi oni se kao boje Boga ali se ne boje posljedica svojih nečastivih djela. Danas su ljudi kao fini sa otmjenim rječnikom i aristokratskim gestama ali ako nemaju koristi od Vas ništa od njihovog poštovanja nećete vidjeti, samo izraze poniženja i omalovažavanja. Danas žene imaju nalakirane nokte i nose pradu za razliku od gruntovčana koji hodaju u gumenim čizmama ali isto ih se morate bojati ko i onih u Gruntovcu da Vam ne zapapre. Danas se ljudi zgražavaju tog Gruntovca govore da to nikat nismo bili mi ali jednostavno ne žele priznati de naša duša nimalo promjenila nije.Sada smo kao neka otmjena gospoda. Kao nikat se naši roditelji nisu tako ponašali, to je sve izmišljeno. Gledajući tu seriju nemogu da se ne sjetim tih ljudi koji me okružuju i čiji su postupci strašno slični gruntovčanima. Sa današnjeg gledišta kada to sve promatramo jedino što nam preostaje u životu u tom našem malom Gruntovcu je da se čuvamo poštenih i pobožnih ljudi koji nam pošto poto žele pomoći jer ako ne budemo oprezni završit ćemo i goli i bosi poput našeg jadnog Dudeka.

Oznake: Gruntovčani

- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 05.08.2014.

Tko smo mi

Tko smo mi radnici, seljaci kurve, neznalice što nam sve neće ljudi prišiti uz naš lik i djelo. Kada dođe do konflikta ljudi nastoje obezvrijediti protivnika vrijeđanjem i omalovažavanjem pa slijedi ti nisi ovo, ti nisi ono. Nakon toga se čovjek osjeća nekako tretiran negativnom energijom ko da ga je pregazio kamion. Pa zašto nas te riječi toliko diraju vjerojatno jer mislimo da je to istina jer to govore ljudi koji bi umjesto da nas podržavaju i bodre svakom riječju nastoje da se osjećamo loše. Zašto ljudi šire tu negativnu energiju ,pa vjerojatno jer se ni oni ne osjećaju baš najbolje te i oni vjerojatno ne dobivaju podršku koja im je itekako potrebna. Riječi koje nam izgovaraju kojima nas truju iste su riječi kojima njih drugi omalovažavaju. Tako da preko toga imamo uvid u njihove živote i njihove odnose koji su baš krasni. Mi ljudi želimo da nas drugi ljudi poštuju, cijene, razumiju suosječaju sa nama ali ponekat nemamo tu opciju i šta nam je činiti. Jednostavno moramo prihvatiti činjenicu da nas neki ljudi nikad neće cijeniti i voljeti pa baš mi srali zlatne grumene i spašavali svijet triput dnevno. Zato prestanimo grčevito tražiti tuđe odobravanje jer ga nećemo naći nikat. Trebamo naućiti živjeti neovisno o drugim ljudima ne oviseći o njihovom odobravanju da nas ne pogodi to ponekat stvarno grubo ponašanje. Na kraju kad dođemo na posljednji sud mi nećemo ovisiti o riječima tih ljudi, hvala Bogu, već o sebi i svojim djelima. Dajući značenje riječima tih ljudi mi dajemo tim ljudima moć da nas bace u depresiju, tugu, a trebali bi tu moć zadražati za sebe. Trebali bi sebe ovlastiti da mi jedini držimo ključeve svoe sreće i nesreće i nitko drugi. jednostavno postojimo bez očekivanja od drugih ljudi budimo mi u svoj svojoj jednostavnosti i savršenosti našeg jedinstvenog bića.

Oznake: kišno popodne

- 17:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	kolovoz, 2014
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31