subota, 19.08.2006.

Veže li nas prošlost čvrstim koncima?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ne prolazi. Još....
Jeste razmišljali ikad zašto postoji ''ono nešto'' što nam ne dopušta da nastavimo dalje sa životom,
zaboravimo prošlost i okrenemo novu stranicu?
Što je to u ljudima što im smeta da zaborave, a žele zaboraviti,
što vraća stare uspomene i kada ih želimo potisnuti?
Jeste primjetili kako se često javlja neki čudan osjećaj koji te veže za neku osobu i onda kada je ona samo dio tvoje prošlosti?
Sretne ili ne.
Znate...onaj osjećaj zbog kojeg odete do pakla i natrag svaki put kad vidite osobu koja vam je značila sve s nekim drugim?
Nije uopće važno koliko je vremena prošlo,
pa ni to što ti je u srcu već netko drugi.
U tom trenutku je sve što želiš otići do njih, razbiti glavu tom ''uljezu'' koji stoji uz nešto ''tvoje'' i produžiti dalje. Još netko je to doživio ili sam ja jedina kojoj nikad, ali baš nikad više nije svejedno?
Nije mi baš jasno zašto je tako ali sam se već milijun puta uvjerila da je.
I gotovo.
I to ne samo kada se radi o meni.
Poznajem osobu koja je u sretnoj vezi i zaljubljena je
ali nedavno je na ulici slučajno srela staru ljubav u zagrljaju neke druge. Sve joj se srušilo.
Suze. I samo suze.
Danima!
Pa sada ti to objasni?!
Možda se to događa ako ne preboliš sasvim tu osobu ali zašto, pobogu, to shvatiš tak kad je vidiš s nekim drugim?! I onda taj s kim si sad doživi hladan tuš. Heh...
To ne bi trebalo postojati. Definitivno.
Trebalo bi izmisliti neke ''ladice'' u koje možemo pospremiti sve ono što nam se jednom dogodilo i tamo zaviriti samo ponekad. Tek tako. Da ne zaboravimo i ono lijepo.
Time bi uštedjeli puno suza, slomljenih srca i onih praznih, tupih pogleda
koje imamo kada prošlost prekrije sadašnjost.
Još jednom. I ne prolazi....
Ne volim ljude koji žive u prošlosti, a mene je odavno progutala,
ne volim ovisnost o nekome, a toliko puta sam i sama ovisna,
ne volim tugu ali kako drgačije nazvati sate samoće uz more,
ne volim suze, a ipak često plačem...
Nije lako samo zaboraviti i krenuti dalje kao da ništa nije ni bilo.
Nije lako lagati da je sve prošlo, a nije.
I možda neće još dugo.
Ali treba pokušati. Možda uz kavicu.
Sada bi mi baš dobro došla.
- 16:25 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>