nitko nije stworen da ziwi sam!!!

E nabijem ti owaj prokleti ziwot na quraac...mrzim ga...mrzim swe u njemu...owih sam dana ko jebeni emo...nemogu smisliti swijet oko sebe..jednostawno nemogu...swi od reda me ziwciraju..u nikome nemogu naci ni jedan jebeni trenutak suosjecanja ni potpore...zasto?? zasto imam ljude oko sebe a nitko ne mari za mene?? Zasto...???chemu oni postoje...zelim da nikoga nema..zelim biti jebeni robot bez osjecaja i bez nekakwih emocionalnih slomowa....drzim swe u sebi tjednima u nadi da che se pojawiti netko tko ce me potaknuti i wratiti wolju za ziwotom..trazim nekoga tko ce biti spreman zrtwowati jedan mali jebeni dio swojeg wremena za mene...trazim takwog nekog....ali ne..nitko takaw ne postoji..chak ni oni koji bi trebali biti tu nisu...
Mrzim ziwot..mrzim posao...mrzim sto nisam ono sto drugi zele...mrzim sto nemam nikada nikoga uz sebe...mrzim sto sam uwijek sam kada mi je najpotrebnije..mrzim sto mi je umrla woljena osoba..mrzim sto mi je majka tako bolesna...mrzim ziwot...i da..ako nisam spomenuo do sada...mrzim jebeni ziwot i swe u njemu...zowes nekoga..zamolis ga za malo suosjecanja i razgowora, i taj te netko odjebe...pa chemu onda ziwjet??? Chemu postojat kada moras funkcionirati kao prokleta jedinka...di je ljubaw?? Di je zajednishtwo...??? rusi se swijet oko mene a nitko mi ne pomaze da ga sagradim..da ucwrstim temelje prije no sto u potpunosti propadnu....nema ni nje...nema je tu kada je trebam..a tako je wolim...uwjeren sam da ona woli mene...ali nema je kada je trebam..a zelim to...zelim wise od icega na owom swijetu..uz tu sitnicu ziwot bi bio laksi...uwjeren sam da bi...
Zelim nekoga koga mogu nazwat u bilo koje doba dana i nochi..isplakat se na telefon...da..isplakat se...isplakat zato jer sam jebena emotiwna ribetina koju ziwot ne mazi...niti nikada nije... i onda puknes..u efektu naprawis stwari zbog kojih zalis...ali neka...bolje i puknuti nego se ponasati kao ja..drzati swe u sebi pa kad pukne do kraja bolje da nikoga nema...mrzim swe sto me okruzuje...nema ljubawi na owom swijetu..nema bratstwa... da Isus ziwi u owo wrijeme mislim da ne samo da bi bio razapet..nego sigurno nesto mnogo gore..a zasto??? Opet zato jer na owom swijetu ziwi gamad...stetochine..ljudi od nepowjerenja...ljudi bez ljubawi...kurwini sinowi...
Swijetlo na kraju tunela??? Pa daj mi Gospode da ga ugledam...pomozi mi kad mi nitko drugi ne zeli...nema wise alternatiwe...postoji jedan jedini izlaz... nikada do posljednjih dana nisam ni pomisljao o tome...ali sada mi je stalno na pameti...
Sto se dogodilo u mome ziwotu...?? sto je proslo po kriwu??? Di su nestali swi??? Kako sam uspio izgubiti neke ljude?? Zasto oni moji najdrazi pate..zasto umiru...??? u chemu je stwar Gospodine...??? pomozi mi nac odgowor...pomozi mi shwatiti i prepoznati istinu...pomozi mi!!!!! Da...wapijem za pomochi...istina...bolna istina i spoznaja me slomila...dogadjaji promjenili...ne mogu nazad..zapeo sam izmedju 2 swijeta...stojim nepomichno i gledam na jednoj strani srechu...swijetlost...bjelinu.. na drugoj...plach i tama...kamo chu ja pripadati kada odem iz owog swijeta??? Sto cu ja zasluziti...saznat chemo swi skoro...swe che biti jasno...swima che biti jasno...
Zelim ljubawi malo...fali mi jednostawno...zelim u swom ziwotu barem jednu osobu koja che biti spojena dushom i srcem samnom...nitko nije stworen da ziwi sam...nitko...chak ni ja...istina..ne znam zasto sam stworen...ali da ziwim sam...to sigurno nisam...i zakljucujem da radije nechu ziwjeti nikako nego sam...jer to nema smisla...

molim te Gospodine...daj da ona ozdrawi i da swe bude u redu...blagoslowi njega koji je otisao u twoje kraljestwo prije dwa dana...znam da je sada na boljem mjestu...i znam da nebi htio da tugujem zbog toga...ali meni se swe nagomilalo i skupilo..i moram se negdje ispucati....

pozdrawlja was plemeniti chowijek...