Sve o ničemu!!!

Onda...imamo toliko riječi..
Ali i dalje ne može se izraziti tišinom....
Tako vječnom i beskonačnom...
I na kraju krajeva,,,što je to život....???

Ono što gledate ,ne vidite.....
Kako bi rekli...Bitno je očima nevidljivo.....
Da li možemo gledati sa srcem......
Da li vaše srce ima oči ?
Ljubav je slijepa.....je li i gluha...??

Odraz svega leži u nama.....
Mi smo nečiji san........zamisljeni idoli.....
Figure u sjeni koje skrivene i dobro zamisljenje se raspadaju....
Premaleni smo za velike riječi....
I pretihi da se glasno čujemo.....
Pomoći nam nema....spas leži u pokušaju stvarnosti.....
Neizvedivi trenutci proizvedeni maštom......

Jednog dana ispunjeni s ono malo hrabrosti što skupimo....
Stiskajući šake da bi sakrili znoj skriven na dlanovima....
Izigravamo Boga....ili se bar trudimo....
Rugajuci mu se da smo stvoreni na njegovu sliku.....
Ako smo evoluirali od majmuna..predpostavljam da smo stvoreni na sliku majmuna zbog nase primitivnosti...
O prelijepe li slike.....

Otkrivamo li sebe...jedno drugom.....
Ili smo i dalje sakriveni duboko ispod sve te kože i mesa...??
U srži...koštanoj....
Uspjeh je živjeti...u nekim mjerama...
Da li je nesupjeh prezivjeti........
Tragamo za necim drugacijim...necim sto nam je pred ocima.....
Nikad necu shvatiti o cemu se ovdje radi......
Zasto svi imamo svoje price...svoju mastu...svoj um.....
Dok nas drustvo ogranicava i stavlja u svoj okvir....

Volim odustati..neraditi nista i gledati kako sve prolazi...
To su oni trenutci kad bitno ocima postane vidljivo.......
Kroz dušu pricamo.....pokusaj shvacanja.....
Dok god fizicki dodirujemo duše.....
Psiha ostaje negdje izgubljena na pameti.......
Stvarnost je presavršea kad je iskrivimo.......

Nepostojeca laž.....
Ja sam nitko...i nitko želim ostati.....
Zaboravljeni duh......tko me pronađe.....
Dodirujem savrsenstvo.......
I pretvaram pepeo od njega...........
Lezim na podu gledajuci zvijezde....
Promatrajuci zivot oko mene......
Mi smo krug....
Ja volim samo sjediti u sredistu....
Mislim da razumijem.....
Netrebaš mi reci....
Mislim da vidim.....i netrebam čuti...
Riječi su slatko okrepljenje...
Na vrhu jezika je kap krvi.....

Vatra je skrivena u ljubavi..
Dodir je eksplozija snova....
Svijet je naša pozornica...
Sve je napravljeno od glume...
Zasto je moja maska indenticna mome licu...
Zasto pristajemo jedni drugima..
Vrištimo znanjem...
Umiremo u neznanju...
Umiremo u tisini....
Dok zadnja rijec izlazi nerazumiljiva u kapljicama....
Ostatka pluca koje su udahnule po posljednji put....

Prekrasno je.....nikad nije prekasno...
Imate svo vrijeme ovog svijeta da docekate i napravite sve sto ste ikad zeljeli..
Oblaci prolaze....u skupinama sami..
Zarobljeni smo u bocama...
Da se oslobodimo...???

Svemir savrseno funkcionira..
A ja nisam dio njega...
Zakljucan u sebe...
Volim promatrati...gledati sto drugi nevide....
Volim u tisini postojati....tjerajuci tonove....
Trebam ti pokloniti svijetlost...
Vatru koja gori ispod mene.....
Volim vatru...koja izgara.....
Nosim je da je podijelim....

Svi imaju nesto u sebi...
Nesto prekrasno......
Boje se dijeliti......
Boje se ostetiti.......
Ja sam svoje dao......
Ne bojim se.....vec dugo....
Mozda i predugo za nekog mladog poput mene......
Otkriti svijet.....