WTF?????

Hebem ti ziwot i ljude u njemu i swe sto te okruzuje...zasto se proslost mora wratiti kad je najmanje chowijek treba...zasto sad pojedine sobe ulaze u moj ziwot kada sam ih wec zaborawio...sto su se nasle sada owdje kada sam sretan???...kao da im smeta moja sreca i ono sto napokon imam...
I kako ih onda ne mrziti???...a nemozes ih opet mrziti jer si ih nekoch silno wolio...kako??? sto da radim..neznam wise ni sam...reko sam da cu prestat pisat owaj prokleti blog...ali nemam se di sad ispucati...moram opet se wratiti njemu..bolje se na njemu ispucati nego kao maloprije na ljudima koje wolim...zaista nije potrebno...gdje je nestalo ono bezbrizno djetinstwo...di su nestali snowi malog djechaka..di su nestale one bezbrizne igre s prijateljima...di su nestale one stare djechje ljubawi...di je swe to nestalo..di je proslost...di je??? Zelim wratiti dio swega...ali ne na owaj nacin na koji mi se sada wraca..ne zelim da se ona wrati u moj ziwot...ne zelim da se on wrati...ne zelim nikoga...zelim samo uspomene...a oni neka se maknu od mene...neka se maknu i utonu u sjenu zaborawa...
Neka shwate da za mene ne postoje... imali su moju ljubaw..moje powjerenje...imala je moje srce...swe je imala...i sada se wraca kada je najmanje zelim...neka..citaj owaj post...shwati sto mislim o tebi...mozda se zauwjek izgubis iz mojeg ziwota...znat ces da se radi o tebi... da sam te zaborawio..i da ne mislim na tebe...da ne postojis u mom ziwotu..samo u mojim sjecanjima...nikada mi nije bilo zao onoga sto smo prosli..nikada... ali mi je zao nacina na koji je zawrsilo...i sada se wracas...sada dolazis opet u moj ziwot..a ja te ne zelim...i nadam se kada owo procitas da ces shwatiti koliko te zaprawo mrzim i prezirem...wolio sam te... unistila si me...sada neka owo unisti tebe... neka ispadnem oswetoljubljiwi gad...ali drugo nisi ni zasluzila...Bog mi je swijedok kolko sam propatio...koliko sam se puta molio njemu da me postedi bolowa...
Sada sam sretan duso moja..presretan..imam nekoga uz sebe kog wec sad wolim wise no sto bi tebe ikada mogao..wise no sto tebe ikada jesam...i to je to..prica je zawrsena za mene...nadam se i za tebe..swijestan sam da se nakon owoga mozda wise nikada necemo ni chuti a mozda ni widiti..ali eto..ziwot ide dalje...djeca smo bili...zajedno smo izrasli u prawe odrasle ljude...necu zaborawiti kada smo se prwi put poljubili...necu zaborawiti nikada kako smo se woljeli...ali to je samo sjecanje...prekrasno sjecanje...sada se okrecem nowim stwarima..nowim osobama... za wratiti wrijeme unazad je prekasno...



Swe je ostalo samo zapisano na stranicama mojeg dnewnika i u mome srcu...a sjecanja kao i stranice blijede...